|
|
Ostatnie słowo, właściwie synteza Jezusowego posłannictwa wiary w Ewangelii św. Jana, w mowie poźegnalnej Chrystusa głosi: "To powiedziałem wam, abyście we mnie pokój mieli. Na świecie ucisk mieć będziecie, ale ufajcie, Ja zwycięźyłem świat" (por. Jan 16, łł).
|
|
|
U središtu svake mistike stoji Pavlova misao koju nije dovoljno iscrpla ni teologija a ni duhovnost, naime, "živim, ali ne više ja, u meni živi Krist" (Gal 2,20). Kršćanstvo sutrašnjice ne smije niti može ostati u vlastitim predvorjima, ono mora prodrijeti u središte svojih mogućnosti. Što se više to zbiva, to se snažnije mijenja njegov lik, to se više usmjeruje prema svojoj mističkoj formi. Po tome onda kršćanstvo postaje religijom nade, slobode i mira. Ponajprije pak nadilaženja egzistencijalnih strahova budući da je suvremeni čovjek okružen strahovima, sputan u svojoj životnoj energiji, nesposoban prihvatiti sebe i svoju budućnost, te živi okrenut leđima svojoj sutrašnjosti. Njemu je nemoguće pomoći poticajima koji bi ga pokrenuli da izdrži izazove sadašnjosti te se okrene sutrašnjosti s pouzdanjem i povjerenjem. Već je filozof egzistencije Karl Jaspers rekao kako je životni strah, nikad kao danas nazočan u tolikoj mjeri u srcu suvremenog čovjeka, postao čovjekovim grozomornim pratiteljem. Strah je jednoznačna značajka suvremenog čovjeka, on je kiselina koja izjeda svaku životnu radost te rastače volju za životom. Stoga je vjera jedina istinska opreka i protulijek takvu strahu jer nas vjera usidruje u zbiljnosti nazočnog Boga u povijesti, dok nam strah uzima nosivo tlo ispod nogu. Prestrašeni čovjek visi nad ponorom ništavila. Takav strah urađa također i nemogućnošću istinske komunikacije među ljudima, jer, tko je u strahu, nije sposoban artikulirati drugome svoje stanje i nevolju. Prestrašenu čovjeku staje riječ u grlu. Zadnja riječ, zapravo sažetak cjelokupne Isusove kerigme u Ivanovu evanđelju u Isusovu oproštajnom govoru, glasi: "U svijetu ćete imati strah, ali ne bojte se. Imajte povjerenja jer sam ja pobijedio svijet"(usp. Iv 16,33).
|
