hodati – Übersetzung – Keybot-Wörterbuch

Spacer TTN Translation Network TTN TTN Login Français English Spacer Help
Ausgangssprachen Zielsprachen
Keybot 6 Ergebnisse  www.odsherredcamping.dk
  Treća lekcija: Kako se ...  
Djevojčica ne može hodati
Dječak ne govori
Туча, пoврeђeн дeчaк
директорка, наставник
  Treća lekcija: Je li to...  
Dok učenici rade na svojim plakatima, učitelj bi trebao hodati po razredu i davati kratke natuknice o specifičnim pitanjima i/ili rezultatima.
Ndërsa nxënësit punojnë në posterat e tyre, mësuesi ecën nëpër klasë dhe ofron sugjerime për pyetjet e veçanta ose për rezultatet.
Dok učenici rade na svojim posterima, nastavnik bi trebao hodati okolo po razredu i davati kratke napomene o specifičnim pitanjima i/ili rezultatima.
În timp ce elevii lucrează la afișele lor, profesorul  trece prin clasă și oferă  indicii cu privire la întrebări și/sau rezultate specifice.
На крају, или следећег часа, наставник иницира закључну дискусију на тему „већине-мањине”: Шта сте научили о овоме? Које начине предлагања решења или поправљања стања у конфликтним/проблематичним ситуацијама сматрате плодотворним?
Додека учениците работат на своите постери, наставникот треба да се движи низ училницата и да им помага на учениците со специфичните прашања и/или резултатите.
  Vježba 2.3. – Filozofij...  
Osoba mora imati samo-kontrolu, ali treba biti i budna, svjesna sila u svijetu i ljudskih ograničenja. Osoba mora biti velikodušna, ali ne utopistička, hodati po svijetu sa samokontrolom i dostojanstvom.
Njerëzit duhet të kenë vetëkontroll, por duhet të hapin sytë, të jenë të vetëdijshëm për fuqinë e të tjerëve dhe kufizimet e vetë njeriut. Ata duhet të jenë bujarë, por jo utopikë, dhe në jetë duhet të ecin me vetëkontroll dhe dinjitet.
Mora se imati samo-kontrola, ali potrebno je biti oprezan, svjestan sila u svijetu i ljudskih ograničenja. Osoba mora biti velikodušna, ali ne utopistička, hodati po svijetu sa samokontrolom i dostojanstvom.
Trebuie să avem autocontrol și să fim vigilenţi, conştienţi de forţele lumii şi de limitele umane. Trebuie să fim generoşi, dar nu utopici, să trecem prin lume cu autocontrol şi demnitate.
Фокус је на деловању, извршавању, изазову и изградњи; тело, руке, мишићи су стварни живот. Умност, комфор и опуштање треба одбацити.
Човек мора да има самоконтрола, но да се биде свесен за влијанието на светот и на човечките ограничувања. Човек мора да е дарежлив, но не утопист, и да оди низ светот со самоконтрола и достоинство.
  Četvrta lekcija: Socija...  
Maria, odvjetnica koja je pola radnog vremena radila na fakultetu, mogla je hodati jako sporo zbog problema u lijevoj nozi i kuku (posljedica nesreće). Nju je pratio Max, njen asistent na fakultetu, jer su putovali u SAD kako bi održali predavanje na konferenciji i raspravljali o izdavanju knjige s izdavačem.
Bilo je 13 ljudi s broda. Tu je bio Victor, njegova trudna žena Josepha, i njihovo dvoje djece (3 i 7 godina). Abramovitch, 64, je bio bogati trgovac nakitom. On je bio najstariji član grupe i nije imao rodbine ni prijatelja. Imao je kolekciju zlatnog prstenja, dijamanata i drugog dragog kamenja. John, Kate, Leo i Alfred su četvero mladih prijatelja koji su bili snažni, zdravi i vrlo vješti. Živjeli su zajedno u zajedničkoj kući i sami su okrečili kuću u kojoj su živjeli.
Maria, avocată care lucra cu jumătate de normă la o universitate, putea să se deplaseze foarte greu din cauza problemelor la piciorul şi şoldul stâng (urmarea unui accident). Era însoţită de Max, asistentul său de la universitate cu care călătorea în SUA pentru a ţine un discurs la o conferinţă şi a discuta cu un editor despre publicarea unei cărţi. Ambii erau specialişti în drept penal, însă nu erau prea îndemânatici. Şi nu în ultimul rând, Marko  şi prietena sa Vicky,  ambii membri ai echipajului care, în ultimul moment, au luat cu ei cât de mult au putut din depozitul navei: conserve, biscuiţi, ulei şi tigăi. Toţi naufragiaţii aveau ceva bani la ei, însă şeful echipajului, Marko, avea la el o sumă foarte mare pe care o furase dintr-un apartament din ultimul port în care acostase.
  Materijal za učenike 3....  
Što mogu napraviti? “ Treći nastavnik je rekao, „Imam dijete koje je bilo ranjeno. Ona ne može hodati. Ne može se uključiti ni u jednu fizičku aktivnost i ne može se popeti stepenicama do laboratorija.
It wasn’t long before the staff began to realise there were some difficulties in treating the refugee children the same as the others in the class. One by one, they came to the principal with their problems. “The refugee child in my class doesn’t speak our language,” said one teacher. “I haven’t got the time to translate everything for her. It’s taking too much of my time. Other students are suffering.” “The refugee student in my class won’t speak to anyone,” another teacher observed. “He may be traumatised by the war. Or he may just have difficulties with learning. What can I do?” A third teacher said, “I have a child who was injured. She cannot walk. She cannot join in any physical activity and she can’t get up the stairs to the science laboratory.”
Nije trebalo dugo da radnici primijete koliko je teško postupati se prema djeci izbjeglicama kao i prema drugima u razredu. Jedan po jedan dolazili su direktorici sa svojim problemima. „Dijete izbjeglica u mom razredu ne govori naš jezik,“ rekao je jedan nastavnik. „Nemam vremena da joj sve prevodim. To mi oduzima previše vremena. Drugi učenici ispaštaju.“ „Učenik izbjeglica iz mog razreda ne želi ni s kim pričati,“ primijetio je drugi nastavnik. „Možda je istraumatiziran od rata. Ili možda ima poteškoća u učenju. Šta mogu učiniti?“ Treći nastavnik je rekao, „Imam dijete koje je bilo ranjeno. Djevojčica ne može hodati. Ne može se uključiti niti u jednu fizičku aktivnost i ne može se popeti stepenicama do laboratorije.“
Nu după mult timp, personalul a început să îşi dea seama că au apărut anumite dificultăţi în ceea ce priveşte aplicarea unui tratament egal copiilor refugiaţi şi celorlalţi din clasă.  Unul câte unul, s-au prezentat la director pentru a le vorbi despre problemele lor. „Copilul refugiat din clasa mea nu vorbeşte limba noastră,” spunea un profesor. „Nu am timp să traduc totul pentru ea. Mi-ar consuma prea mult din timpul de care dispun. Ceilalţi elevi au de suferit.” „Elevul refugiat din clasa mea nu vorbeşte cu nimeni,”  observa un alt profesor. „Probabil că este traumatizat din cauza războiului. Sau poate are dificultăţi de învăţare. Ce pot să fac?” Un al treilea profesor a spus, „Am un copil care a fost rănit. Nu poate să meargă. Nu poate participa la nicio activitate fizică şi nu poate să urce treptele pentru a ajunge în laboratorul de ştiinţele naturii.”
Не помина долго време пред вработените да сфатат дека постојат тешкотии во однесувањето на децата-бегалци. Еден по еден, тие доаѓаа кај директорката со нивните проблеми. „Детето-бегалец во моето одделение не зборува на нашиот јазик.“ – рече еден наставник. „Јас немам време да преведувам сé за неа. Ми одзема премногу од моето време. Другите ученици страдаат.“ „Детето-бегалец во моето одделение не сака да зборува со никого.“ – забележа друг наставник. „Тој е можеби трауматизиран од војната. Или тој можеби има тешкотии со учењето. Што можам јас да сторам?“ Третиот наставник рече: „Јас имам дете кое било рането. Таа не може да оди. Таа не може да се приклучи во ниту една физичка активност и не може да се качи по скалите за во научната лабораторија.“
  Materijal za učenike 2....  
Maria, odvjetnica koja je pola radnog vremena radila na fakultetu, mogla je hodati samo jako sporo zbog problema u lijevoj nozi i kuku (posljedica nesreće). Nju je pratio Max, njen asistent na fakultetu, jer su putovali u SAD kako bi održali predavanje na konferenciji i raspravljali o izdavanju knjige s izdavačem.
Maria, a lawyer working part-time at a university, could only walk very slowly due to problems with her left leg and hip (the result of an accident). She was accompanied by Max, her assistant at university, as they were travelling to the US in order to give a lecture at a conference and to discuss the publication of a book with a publisher. Both were specialists in penal law, but not gifted with their hands. Last but not least, there was Marko and his girlfriend Vicky, both members of the boat crew who, at the last moment, had taken as much as they could carry from the ship’s storeroom: cans of food, biscuits, oil and some cooking pans. All those shipwrecked had some money with them, but the boatswain Marko carried a large amount, which he had stolen from an apartment in the last port they had called at.
Η Maria, δικηγόρος με μερική απασχόληση στο πανεπιστήμιο, η οποία μπορούσε να περπατήσει αργά εξαιτίας προβλημάτων στο αριστερό πόδι και το ισχίο της (αποτέλεσμα ατυχήματος). Συνοδευόταν από τον Max, το βοηθό της στο πανεπιστήμιο, και ταξίδευαν προς τις ΗΠΑ για να δώσουν μια διάλεξη σε ένα συνέδριο και να συζητήσουν για την έκδοση ενός βιβλίου με έναν εκδότη. Και οι δύο ήταν ειδικευμένοι στο ποινικό δίκαιο, αλλά δεν τα χέρια τους δεν “πιάνανε”. Τέλος, αλλά όχι λιγότερο σημαντικοί, ήταν ο Marko και η φίλη του η Vicky, οι οποίοι ήταν μέλη του πληρώματος, και την τελευταία στιγμή, είχαν πάρει ότι μπορούσαν από την αποθήκη του πλοίου: κονσέρβες φαγητού, μπισκότα, λάδι και τηγάνια. Όλοι οι ναυαγοί είχαν κάποια χρήματα μαζί τους, αλλά ο λοστρόμος Marko είχε ένα μεγάλο χρηματικό ποσό, το οποίο είχε κλέψει από ένα διαμέρισμα στο τελευταίο λιμάνι που είχαν πάει.
Maria, advokatica koja je pola radnog vremena radila na fakultetu, mogla je hodati jako sporo zbog problema u lijevoj nozi i kuku (posljedica nesreće). Nju je pratio Max, njen asistent na fakultetu, jer su putovali u SAD kako bi održali predavanje na konferenciji i raspravljali o izdavanju knjige s izdavačem. Oboje su bili stručnjaci za krivično pravo, ali nisu bili vješti s rukama. Na kraju, tu su bili Marko i njegova djevojka Vickiy, oboje članovi brodske posade koji su, u posljednji tren, uzeli sve što su mogli nositi iz brodskog skladišta: konzerve hrane, keks, ulje i neke tave za kuhanje. Svi brodolomnici imali su nešto novca, ali vođa palube Marko nosio je veliku količinu koju je ukrao iz apartmana u zadnjoj luci u kojoj su bili.
Maria, avocată care lucra cu jumătate de normă la o universitate, putea să se deplaseze foarte greu din cauza problemelor la piciorul şi şoldul stâng (urmarea unui accident). Era însoţită de Max, asistentul său de la universitate cu care călătorea în SUA pentru a ţine un discurs la o conferinţă şi a discuta cu un editor despre publicarea unei cărţi. Ambii erau specialişti în drept penal, însă nu erau prea îndemânatici. Şi nu în ultimul rând, Marko şi prietena sa Vicky, ambii membri ai echipajului care, în ultimul moment, au luat cu ei cât de mult au putut din depozitul navei: conserve, biscuiţi, ulei şi tigăi. Toţi naufragiaţii aveau ceva bani la ei, însă şeful echipajului, Marko, avea la el o sumă foarte mare pe care o furase dintr-un apartament din ultimul port în care a fost chemat.
Марија, адвокат, која работеше со половина работно време на универзитет, можеше да оди многу бавно што се должеше на проблемите со нејзината лева нога и колкот (резултат од една несреќа). Таа беше придружувана од Макс, нејзиниот асистент на универзитетот и тие патуваа во САД, со цел да одржат предавање на една конференција и да дискутираат за издавањето на една книга со издавачот. И двајцата беа експерти по кривично право, но не беа вешти со нивните раце. Последни, но не и помалку важни, беа Марко и неговата девојка Вики, и двајцата членови на бродскиот персонал, кои, во последниот момент, зедоа онолку колку што можеа да носат од бродскиот магацин: конзерви со храна, бисквити, масло и неколку садови за готвење. Сите луѓе спасени од бродоломот носеа малку пари со себе, но наредникот на палубата, Марко, носеше голема сума, која ја имаше украдено од еден апартман во последното пристаниште каде што влегоа.