ndio – Traduction – Dictionnaire Keybot

Spacer TTN Translation Network TTN TTN Login Deutsch English Spacer Help
Langues sources Langues cibles
Keybot 6 Résultats  www.biblebasicsonline.com
  Misingi Ya Biblia Appen...  
Biblia tu ndio yenye mamlaka yetu katika uhusiano wetu na Mungu.
Die Bybel is die enigste outoriteit in ons verhouding met God.
2.10 Biblija je naš jedini autoritet u našem odnosu s Bogom.
Bible je naší jedinou autoritou v našem vztahu k Bohu.
2.10 Piibel on ainus autoriteet meie suhetes Jumalaga.
2.10 A Biblia az egyetlen tekintély számunkra az Istennel való kapcsolatunkban.
2.10 Biblija yra vienintelis autoritetas mūsų santykiuose su Dievu.
2.10 Библијата е нашиот единствен авторитет во нашиот однос со Бога.
  Misingi Ya Biblia Tumea...  
Basi muda wetu wa kujisafisha ni sasa, katika maisha haya, sio mahala pa kutakasa (‘Purgatory’) (Toharani) ambayo tunaingia baada ya kufa. Wakati uliokubalika ndio sasa …… Siku ya wokovu ndio sasa" (2 Kor. 6:2).
私たちはキリストに預かるバプテスマを通して罪が取り除かれ、死後しばらくの間受ける困難を通してでなく、この世で生活する間彼の使役を信ずる堅固な信仰によって発展するのです。私たちは生活で"古いパンの種をきれいに取り除くように"(コリ前.5:7)、罪の仕事からきれいになることを(テモ后.2:21; ヘブ.9:14)告げられています。従って私たちを罪からきれいにする期間は今この世で生きる時であって、死後'煉獄'でするのではありません。今は"恵みの時、救いの日であります"(コリ后.6:2)。私たちが、煉獄で暫くの間留まるのでなく、バプテスマを受け神に服従し、霊的性格に発展するのが救いになるのです(ガラ.6:8)。
- Mes apvalomi nuo nuodėmių pasikrikštydami į Kristų ir ugdydami savyje tvirtą tikėjimą Jo darbais mūsų dabartinio gyvenimo metu, o ne kažkurį laiką kentėdami po mirties. Mums liepiama apsivalyti nuo ydų ir nuodėmingų darbų (2 Tim 2:21; Žyd 9:14). Taigi mes apsivalome dabar, šiame gyvenime, o ne apsivalymo vietoje ("skaistykloje"), į kurią mes patenkame po mirties. "Štai dabar palankus metas, štai dabar išganymo diena!" (2 Kor 6:2). Prie išgelbėjimo mus atves paklusnumas Dievui, pasireiškiantis krikšto priėmimu ir dvasingumo ugdymu šiame gyvenime (Gal 6:8), o ne "skaitykloje" praleistas laikas.
  Misingi Ya Biblia Tumea...  
Imani ya kuwa Binadamu anaendelea kuishi katika umbo la mtu mwingine au la mnyama akiwa ana roho yake, likuwa ni moja ya njia ya zamani ambazo binadamu alijaribu kujisadikisha mwenyewe kuwa kifo hakikuwa ndio mwisho kilipotokea.
Ons het gewys dat die gees van die mens verwys na die asem/lewenskrag in hom. Hierdie asem / lewenskrag keer terug tot God wanneer ons sterf (Prediker 12:7). Dit beteken dat hierdie gees nie rondbeweeg as 'n "spook" nie, ook is dit nie vry om 'n ander persoon of dier in besit te neem sodat sy persoonlikheid as sodanige kan voortleef nie. Ons sal elkeen geoordeel word op grond van ons eie werke (2 Korinthiërs 5:10). Indien ons aksies en karakter afhanklik is van iemand anders se karakter, maak dit die konsep van God wat oordeel en beloon op grond van ons werke (Openbaring 22:12), 'n totale klug.
Mi smo pokazali da se duh čovjekov tiče daha/životne snage u njemu, koja se vraća Bogu kad on umre (Pro.12:7). Ovo znači da se njegov duh ne šeta naokolo poput 'aveta', niti je slobodan zaposjesti drugu osobu ili životinju kako bi čovjekova ličnost nastavila i dalje živjeti kroz njih. Svakome od nas će biti suđeno za svoja vlastita djela (2Kor.5:10). Ako su naša djela i osobenosti radnja prethodnog karaktera jedne osobe, onda ovaj pojam o Božjem sudu i nagrađivanja nas prema djelima našim (Otk.22:12) napravljen je besmislenim.
Láttuk, hogy az ember szelleme lelkére/lélegzetére utal, amely az emberen belül van, és amely Istenhez visszatér, amikor az ember meghal (Préd.12:7). Ez azt jelenti, hogy a lelke nem mint ‘szellem’ kezd el bolyongani, nem is szabadul fel arra, hogy egy másik személybe vagy állatba költözhessen, és így az ember személyisége tovább éljen azok által. Mindannyian a saját cselekedeteink alapján leszünk megítélve (2Kor.5:10). Amennyiben cselekedeteink és jellemünk egy előző személy továbbműködései, akkor értelmetlen Istennek az a szándéka, hogy minket cselekedeteink alapján megítéljen és megjutalmazzon (Jel.22:12).
Jau esame išsiaiškinę, kad žmogaus dvasia vadinamas jo viduje esantis kvėpavimas / gyvybinė jėga, kuri po mirties sugrįžta pas Dievą (Koh 12:7). Tai reiškia, jog šita dvasia nesklando kažkur kaip "vaiduoklis", ir negali užvaldyti kito asmens ar gyvūno, šitaip išsilaikant žmogaus asmenybei. Kiekvienas iš mūsų būsime teisiami pagal savo pačių darbus (2 Kor 5:10). Jeigu mūsų veiksmai ir charakterio bruožai asirado iš kažkokio kito asmens, tada netenka prasmės principas, kuris teigia, kad Dievas teisia ir apdovanoja mus pagal mūsų pačių darbus (Apr 22:12).
Верувањето дека човекот продолжува да живее во обликот на друга особа или животно да е опседнато со неговиот дух, беше еден од најраните начини со кој човекот се обиде да се увери дека смртта не беше така конечна како што изгледаше. Ние покажавме дека духот на човекот се однесува на здивот/животната сила во него, која се враќа кај Бога по умирањето (Проп.12:7). Тоа значи дека неговиот дух не се движи наоколу како 'сениште', ниту е слободен да опседне друго лице или животно, за да човечката суштественост продолжи преку нив. Секој од нас ќе биде суден за своите дела (2Кор.5:10). Ако нашите дела и одлики се една дејност на нечиј претходен карактер, тогаш замислата за судењето и наградувањето од Бога према делата наши (Отк.22:12) е бесмислена.
  Misingi Ya Biblia Tumea...  
Basi muda wetu wa kujisafisha ni sasa, katika maisha haya, sio mahala pa kutakasa (‘Purgatory’) (Toharani) ambayo tunaingia baada ya kufa. Wakati uliokubalika ndio sasa …… Siku ya wokovu ndio sasa" (2 Kor. 6:2).
私たちはキリストに預かるバプテスマを通して罪が取り除かれ、死後しばらくの間受ける困難を通してでなく、この世で生活する間彼の使役を信ずる堅固な信仰によって発展するのです。私たちは生活で"古いパンの種をきれいに取り除くように"(コリ前.5:7)、罪の仕事からきれいになることを(テモ后.2:21; ヘブ.9:14)告げられています。従って私たちを罪からきれいにする期間は今この世で生きる時であって、死後'煉獄'でするのではありません。今は"恵みの時、救いの日であります"(コリ后.6:2)。私たちが、煉獄で暫くの間留まるのでなく、バプテスマを受け神に服従し、霊的性格に発展するのが救いになるのです(ガラ.6:8)。
- Mes apvalomi nuo nuodėmių pasikrikštydami į Kristų ir ugdydami savyje tvirtą tikėjimą Jo darbais mūsų dabartinio gyvenimo metu, o ne kažkurį laiką kentėdami po mirties. Mums liepiama apsivalyti nuo ydų ir nuodėmingų darbų (2 Tim 2:21; Žyd 9:14). Taigi mes apsivalome dabar, šiame gyvenime, o ne apsivalymo vietoje ("skaistykloje"), į kurią mes patenkame po mirties. "Štai dabar palankus metas, štai dabar išganymo diena!" (2 Kor 6:2). Prie išgelbėjimo mus atves paklusnumas Dievui, pasireiškiantis krikšto priėmimu ir dvasingumo ugdymu šiame gyvenime (Gal 6:8), o ne "skaitykloje" praleistas laikas.
  Misingi Ya Biblia Tumea...  
Kutumia uchawi kuwa ndio njia yako nzuri kuboresha maisha ni jambo lingine ambalo Mungu hapendi sisi kufanya kwa kila uamuzi tunakabiliwa na maisha yetu kwa Kristo, inatubidi kwa kusema kweli tujiulize 'Je ! kweli Mungu anataka mimi nifanye hivi ?
Dieu ne voudrait donc pas que l’on utilise la sorcellerie comme moyen d’amélioration personnelle. Dans notre vie en Jésus-Christ, avant de faire toute grande décision, on doit toujours se demander: "Est-ce que Dieu veut réellement que je fasse cela? Ferais-je cela si Jésus était là près de moi?" De la façon dont Dieu condamnait la pratique et la consultation de la sorcellerie dans le passé, il est très clair qu’on ne peut pas l’utiliser. La sorcellerie est définie par Samuel comme ayant rapport à la "rébellion" (le mot hébreu sous-entend la "provocation") contre la Parole de Dieu (1 Samuel 15:23). Provoquer le Tout-Puissant, comme les gens d’Israël faisaient par leur croyance aux idoles et à la sorcellerie (Deutéronome 32:16-19), n’est certainement pas quelque chose que l’on voudrait faire. Dieu faisait remarquer qu’Il avait ordonné au peuple d’Israël de chasser devant eux tous les Canaanites à cause de leur croyance en la sorcellerie qui Lui était si répugnante; malgré cela, ils se joignaient eux-mêmes à cette pratique (Deutéronome 18:9-14). On demande la même chose au nouveau Israël des croyants baptisés; on ne doit pas faire comme le monde pécheur autour de nous; autrement on n’héritera pas de la terre promise du Royaume éternel. Prétendre que ce n’est pas nous qui pratiquons la sorcellerie n’est pas une excuse. Si on espère de bons résultats de la sorcellerie, alors on l’utilise effectivement.
Koristiti vještičarstva kao sredstvo za ličnog poboljšanja je nešto što Bog ne bi htio da činimo. U svakoj odluci s kojom se suočimo u naš život u Krista, moramo se ozbiljno upitati 'Želi li Bog doista da učinim ovo? Bih li ovo učinio s Isusom stojeći kraj mene?' U pogledu Božjeg jasnog osuđivanja vještičarstva mislim da odgovor mora biti očit - ne, Bog ne želi da koristimo to. Samuel je definirao vještičarstvo kao povezano s "nepokorno(šću)" (heb. implicira 'provokaciju') protiv Riječi Božje (1Sam.15:23). Provocirati Svemogućeg, kao što je to činio Izrael svojim vjerovanjem u idole i vještičarštva (5Moj.32:16-19), ipak je nezamišljivo. Bog čini poentu da je On zapovijedio Izraelu da otjeraju Kanaance zbog njihova vjerovanja u vještičarstva koje Mu je bilo tako grozno; ipak umjesto toga, oni su se pridružili izvršivanju toga (5Moj.18:9-14). Pa tako za novi Izrael baptiziranih vjernika, mi ne smijemo činite stvari ovog okolnog zlog svijeta, ili inače nećemo moći vječno baštiniti našu obećanu zemlju Kraljevstva. Rasuđivati da je jedino vještica ta koja to koristi, ne mi, je irelevantno. Ako se mi nadamo da će se učinci vještičarštva osjetiti na nas, onda efektivno ga koristimo.
Dievas nenori, kad mes naudotumę kerėjimą kaip priemonę siekti sau pagerėjmo. Jei gyvendami Kristuje turime priimti vienokį ar kitokį sprendimą, kiekvieną karta turime rimtai paklausti: "Ar tikrai Dievas nori, kad aš tą daryčiau? Ar aš tą daryčiau, jei šalia menęs stovėtų Jėzus?". Dievas aiškiai pasmerkia kerėjimą, ir, turėdamas tai omenyje, aš manau, jog atsakymas turėtų būti akivaizdus - ne, Dievas nenori, kad mes naudotume tuos dalykus. Samuelis, apibūdindamas kerėjimą, (žyniavimą) sieja jį su buvimu "atkakliam" (hebrajiškas žodis dar gali reikšti "erzinimą") ir nenoru paklusti Dievo Žodžiui (1 Sam 15:23). Erzinti Visagalį, kaip tai darė Izraelis tikėdamas stabais ir žyniavimu (Įst 32:16-19), tikrai yra lengvabūdiška. Dievas aiškina, kad Jis liepė Izraeliui išvaryti kanaanitus dėl jų tikėjimo kerėjimu ir burtininkavimu nes dalykai pasibjaurėtini Dievui, bet vietoj to izraelitai patys pradėjo taip daryti (Įst 18:9-14). Taigi būdami naujuoju krikštytų tikinčiųjų Izraeliu, mes neturėtume daryti blogų dalykų, paplitusių aplinkinime pasaulyje, nes tada negalėsime amžiams paveldėti mūsų pažadėtosios žemės - Dievo Karalystės. Nesvarbu, kad kerėjimu užsiima šamanas, o ne mes. Jei tikimės iš to kažkokio poveikio sau, tada mes taip pat tuo užsiimame.
Да се користи вештерството како средство за лично подобрување е нешто што Бог не сака да правиме. Во секоја одлука со која се соочуваме во својот живот во Христа, треба озбилно да се прашаме "дали Бог всушност сака да го сторам тоа? Дали би го направил тоа ако е Исус до мене?" со оглед на Божјата јасна осуда на вештерството, одговорот е јасно- не, Бог не сака да го правиме тоа, вештерството е опишано од Самуил како поврзано со ‘непокорност’ (еврејскиот имплицира 'провокација') против Словото Божјо (1Цар.15:23). Да се провоцира Семоќниот, како што направи Израел со своето верување во идоли и вештерство (5Мој.32:16-19), е секако незамисливо. Бог покажува дека, им заповедал на Израел да ги истераат Хананците поради нивното верување во вештерство кое Му беше толку одвратно; сепак наместо тоа, тие им се придружија во практикувањата (5Мој.18:9-14). Па за новиот Израел од крстени верници, ние не смееме да ги правиме работите на околниот зол свет, иначе не ќе можеме да ја наследиме нашата ветена земја на вечното царство. Да се расудува дека, единствено е вештерот тој кој го прави тоа, не ние, е безначајно. Ако се надеваме дека учинокот на вештерството ќе се почувствува на нас, тогаш извршно го употребуваме.