|
Prvo, raspoloživim vremenom za učenje – nastavni sati su gotovi za otprilike 40 minuta, pa se rasprava mora održati u okviru jednog nastavnog sata i trajati najviše 20 minuta, budući da tijekom tog nastavnog sata treba odraditi i druge stvari. Drugo, pravila o održavanju rasprave svakom govorniku daju pravedan, ali strogo ograničeni udio u vremenu u trajanju od jedne minute po izjavi.
|
|
The students’ liberty of action and speech is framed, or limited and defined, in two ways. First, by the available learning time – the lessons are over after 40 minutes or so, and the debate must fit into one lesson and take no more than 20 minutes, as other things need to be done in that lesson as well. Second, the debating rules give each speaker a fair, but strictly limited time slot of one minute per statement. Framing has a structural dimension – time is scarce throughout our lives – and a political, man-made dimension: rules set frames without which we could not enjoy our liberties without vio-lating the rights of others. Scarcity of time is not negotiable, but framing by rules is.
|
|
Η ελευθερία δράσης και έκφρασης των μαθητών μπαίνει σε πλαίσιο, ή περιορίζεται και προσδιορίζεται με δύο τρόπους: πρώτον, μέσω του διαθέσιμου χρόνου μάθησης – η διδακτική ώρα διαρκεί 40 λεπτά, οπότε αφού η αντιπαράθεση πρέπει να χωρέσει σε μια ώρα δε μπορεί να διαρκέσει πάνω από 20 λεπτά, διότι στην ίδια διδακτική ώρα πρέπει να χωρέσουν και άλλα πράγματα. Δεύτερον, οι κανόνες της αντιπαράθεσης δίνουν σε κάθε ομιλητή ίσο, αλλά αυστηρά περιορισμένο χρόνο ενός λεπτού ανά παρέμβαση. Τα πλαίσια έχουν διαρθρωτική– στη ζωή μας υπάρχει έλλειψη χρόνου – και πολιτική, τεχνητή διάσταση: οι κανόνες ορίζουν πλαίσια χωρίς τα οποία δεν θα μπορούσαμε να απολαμβάνουμε τις ελευθερίες μας χωρίς να παραβιάζουμε τα δικαιώματα των άλλων. Η έλλειψη χρόνου δεν αποτελεί αντικείμενο διαπραγμάτευσης, αντίθετα από την πλαισίωσή του από κανόνες που είναι διαπραγματεύσιμη.
|
|
Sloboda djelovanja i govorenja koja učenicima stoji na raspolaganju zadana je ili ograničena i definisana, i to na dva načina. Prvo, raspoloživim vremenom za učenje – čas je gotov za otprilike 40 minuta, pa se rasprava mora održati u okviru jednog časa i trajati najviše 20 minuta, budući da tokom tog časa treba odraditi i druge stvari. Drugo, pravila o održavanju rasprave svakom govorniku daju pravedan, ali strogo ograničeni udio u vremenu u trajanju od jedne minute po izjavi. Ograničenje ima strukturalnu dimenziju – tokom cijelog života nedostaje nam vremena – ali i političku, društvenu dimenziju: pravila postavljaju ograničenja bez kojih ne bismo mogli uživati u svojim slobodama, ne kršeći pritom prava drugih. Nedostatak vremena nije nešto o čemu možemo pregovarati, ali pravila jesu.
|
|
Libertatea de acțiune și de exprimare a elevilor este îngrădită – sau limitată și definită – în două sensuri. În primul rând, prin timpul disponibil pentru învățare – lecțiile se sfârșesc după aproximativ 45 de minute, iar dezbaterea trebuie să se încadreze într-o lecție și să nu ia mai mult de 20 de minute, deoarece și alte lucruri trebuie făcute în acea lecție. În al doilea rând, regulile de dezbatere dau fiecărui vorbitor un interval de timp rezonabil, dar strict limitat la un minut pe argumentare. Încadrarea are o dimensiune structurală – timpul este insuficient în viață în general – și o dimensiune politică, creată de om: regulile pun cadre fără de care nu am putea să ne bucurăm de libertățile noastre fără a încălca drepturile celorlalți. Insuficiența timpului nu este negociabilă, dar încadrarea prin reguli este.
|
|
Слободата за делување и говорење на учениците е врамена, ограничена и дефинирана на два начина. Прво, со достапното време за учење – часовите траат околу 40 минути, а дебатата мора да се вклопи во еден час и да не трае повеќе од 20 минути, бидејќи на тој час треба да се прават и други работи. Второ, правила дозволуваат праведно но ограничено време од една минута по исказ. Рамките имаат структурална димензија – времето во нашите животи е ограничено – и политичка, вештачка димензија: правилата се рамки без кои не би ги уживале нашите слободи без прекршување на туѓите права. Не може да се преговара за недостатокот на време, но за рамките на правила може.
|