|
|
“My young days were like of the average young person at that time. I had it all, girlfriend, money, I was studying. I did not worry about spirituality too much. It was all about entertainment. Suddenly, my life was changed over the night. One day, I was on my way back home, after having a field trip with my girlfriend, I wanted to overtake a truck that hit us and threw us to a tree on the other side. My girlfriend was fine, but I was severely hurt. I was taken by helicopter to the hospital in Bolzano. It was Holy Thursday, and they did not have enough staff. I was sent to the hospital in Verona and I had surgery there. My doctor was young, new doctor who had lost his brother in a car accident as well. He did the surgery and I was in coma for twenty days. I had one hematoma that was pressing my eye nerves and that is how I lost my sight.”
|
|
|
Gost radiopostaje bio je i 41-godišnji Andrea Bianco, hodočasnik iz Bolzana, grada na sjeveru Italije, te podijelio svoju životnu priču. Kao student druge godine doživio je tešku prometnu nesreću u kojoj je izgubio vid. Vjeruje da je preživio zahvaljujući Božjoj milosti. Oženjen je, ima četvero djece. Sa suprugom pravi krunice koje daruje hodočasnicima, a već godinama s prijateljima organizira hodočašće u Međugorje. ''Imao sam mladost identičnu drugim mladim ljudima. Imao sam sve, djevojku, novac, studirao sam. Nisam se brinuo za duhovnost. Bilo je važno zabaviti se. Odjednom moj se život u potpunosti promijenio. Jedan dan kada sam se vraćao s izleta s djevojkom Larom, preticao sam kamion koji nas je udario i odbacio na stablo. Djevojci se nije ništa dogodilo, a ja sam teško stradao. Mene su zrakoplovom prebacili u bolnicu u Bolzanu. Budući da je bio Veliki četvrtak, nedostajalo je osoblja. Poslali su me u bolnicu u Veronu, gdje sam podvrgnut kirurškom zahvatu. O meni se počeo brinuti jedan mladi liječnik, koji je tada izgubio brata u automobilskoj nesreći. Operirao me. Ostao sam 20 dana u komi. Jedan hematom mi je zgnječio očne živce i izgubio sam vid.“ Slijedi dugo vrijeme borbe obilaska bolnica i pregleda. A onda istinska potreba za sakramentom Pomirenja. Nakon toga prima i sakrament svete Potvrde koji do tad nije primio. Nakon tri godine vjenčao se s djevojkom Larom. Kaže kako je godinama slušao priče o Međugorju, i pozitivne i negativne. Prvo hodočašće zbilo se 1998., a plodovi su slijedili tek nakon toga: ''Ovdje doživljavamo iskustvo neba, bezgranično milosrđe naše nebeske Majke. Iz Međugorja se vraćamo preporođeni, obnovljeni, drukčiji, spremni opet ići na ovo mjesto milosti'' - svjedoči Andrea koji od tada Međugorje posjećuje dva puta godišnje.
|