|
|
Kad se spominje pojam MEĐUGORJE misli se na puno više nego samo na mjesto u Hercegovini koje nosi to ime. Misli se na pokret kojeg je ovo ime izazvalo otkada djeca svjedoče da im se, od 24. lipnja 1981. do danas ukazuje Gospa, Majka Božja, Isusova majka. Ovaj pokret se može opisati s obzirom na njegove najbitnije čimbenike. Najprije je to HODOČASNIČKI POKRET. Milijuni ljudi iz cijelog svijeta hodočaste u to mjesto. Kao drugo, Međugorje označava POKRET MIRA koji djeluje iznutra prema vani. Ljudi tamo iskusuju u svojim srcima dar mira i postaju spremni ovaj mir proslijediti tamo gdje žive: u braku i obitelji, u susjedstvu i u svojoj zajednici, na poslu i u politici. Pritom ih pored vlastitog iskustva pomirenja i mira motivira i ime kojim se Gospa predstavila vidjelicama i vidiocima: Ja sam Kraljica mira. Kao treće, Međugorje bi mogli nazvati POKRETOM OBNOVE koji trajno obnavlja duhovni život pojedinaca, skupina i zajednica. Veliki broj ljudi je u Međugorju doživio duboko duhovno iskustvo: vanjska i unutarnja ozdravljenja, obraćenja, obnovu molitve i vjere, poticaje za ljekoviti post, oslobađanje od ovisnosti. Najprimjetnije obilježje takve obnove su molitvene skupine koje su međugorski hodočasnici osnivali nakon povratka u svoje župe. To je mjesto redovitog susreta, obično jedanput tjedno, gdje se moli i klanja, slavi i moli krunica, čita Sveto pismo i izmjenjuju iskustva o evanđelju i kršćanskom životu. Konačno, Međugorje je i oznaka za pokret HUMANITARNE POMOĆI kakvih nema puno u svijetu. To se osobito pokazalo u ratu na Balkanu koji se proširio i na Bosnu i Hercegovinu. Milijuni hodočasnika, koji su u Međugorju primili duhovne darove, zahvaljivali su s materijalnom pomoći: s hranom, odjećom, lijekovima i drugim pomoćnim dobrima, s novcem i kumstvima za siročad i žrtve rata.
|