|
|
Prkos i razocaranje koji progovaraju iz duktusa ovoga teksta nalaze svoje objasnjenje u nadi koju autori ulazu u potencijal pruzanja otpora koji je imanentan kulturi. Pritom njima ipak nije stalo do narodne kulture koja bi trebala umaknuti industrijskoj obradi - njihova nostalgija odnosi se na autonomnu elitnu umjetnost. Upravo od neovisnosti te elitne umjetnosti od logike efikasnosti koja vlada gradjanskim drustvom oni ocekuju potencijalno pruzanje otpora. Horkheimer i Adorno povukli su dakle jedno ostro - i heuristicki jedva odrzivo - razgranicenje izmedju kulture koja je odvajkada doprinosila krocenju revolucionarnih, kao i barbarskih instinkata i autonomne umjetnosti. To normativno stajaliste bolje se moze objasniti iz njihova osobna polozaja i povijesti, nego na temelju nekog strogog znanstvenog izvoda. Jer kultura, shvacena kao norme i vrijednosti zajednica, niposto ne sluzi nuzno samo krocenju revolucionarnih instinkata, nego u specificnim situacijama pruza otpor ekonomskim zahtjevima vladajuceg politickog sistema. Nedijalektickom i staticnom opisu odnosa izmedju ekonomsko tehnoloskog podgradja i drustveno-politicki-kulturne nadgradnje u Marxa i jos vise u Lenjina (socijalizam=podrzavljenjeSelektrifikacija) Antonio Gramsci suprotstavio je jednu diferenciranu analizu sveze izmedju ekonomije i kulture. Prema Gramsciju, ni odrzavanje na vlasti, a niti promjena vlasti, nisu moguci bez kulturne hegemonije; do revolucija ne dolazi ni na koji nacin nuzno, recimo na temelju ekonomskog i tehnoloskog napretka, nego ta revolucija, da bi se dogodila, potrebuje adekvatnu ideologiju koja sama takodjer nije automatski izraz - kao sto je to barem u nekim Marksovim spisima prikazano - klasne pozicije subjekta, nego zahtijeva stanovito posredovanje. (Gramsci 1980., passim, na primjer str., 219) Kulturni utjecaji su dugovjecni i odredjeni raznovrsnim faktorima, njihova promjena ne uspijeva jednostavno tako da jedna ideoloska gradjevina naprosto zamijeni neku drugu, nego posredstvom promjene tezista, novih oblika pripovijedanja, nakupljanjem novih ideja koje su sposobne nastavljati se na stare.
|