ähnlichkeit mit – Croatian Translation – Keybot Dictionary

Spacer TTN Translation Network TTN TTN Login Deutsch Français Spacer Help
Source Languages Target Languages
Keybot      11 Results   7 Domains
  www.pep-muenchen.de  
Unsere verherrlichten Körper werden große Ähnlichkeit mit Christus haben
6. U nebu nema hromih udova, sljepoće ili gluhoće niti tijela koja se raspadaju.
  5 Hits www.sitesakamoto.com  
Seine königliche Palast, dass Felipe V in den Ruhestand 1724, ist genial, Französisch-Stil. Die Gärten, entworfen von dem Franzosen René Cartier, haben eine große Ähnlichkeit mit denen von Versailles und dem Spaziergang zwischen den Quellen wird eine Mischung aus Kunst und Natur.
Konačno sam se na farmi. Što je ovo mjesto? Njegova kraljevska palača, kada je umirovljen Felipe V u 1724, je strašan, Francuski stil. Njegovi vrtovi, projektirao Francuz René Cartier, su vrlo slični onima Versailles i hoda između njihovih izvora postaje mješavina umjetnosti i prirode. Ovo doba godine je često naći snijega, ljeto prilikom obavljanja show s njihovi izvori trčanje na tisuće ljudi koji pohađaju.
  mspp.com  
Zusammenfassung: Es wird oft behauptet, dass die heutigen Haus- und Famlienhunde kaum noch genetische Ähnlichkeit mit Ihren Vorfahren haben, darum müssten sie auch nicht mehr so ernährt werden wie ihre Vorfahren.
Sažetak: Some people claim that today’s dogs bear little genetic resemblance to their ancestors, and therefore don’t require their ancestors’ diet. However, the science behind our foods rests on a large body of research with a clear conclusion: modern dogs are overwhelmingly similar to their ancestors, and should be fed as such. In this bulletin, we’ll look at starch-digestibility studies and reinforce the necessity of a Biologically Appropriate diet for dogs.
  transversal.at  
Erstens steht es jeder Übersetzung frei, diese Begegnung zu einem Ereignis zu machen, eine „besondere Übersetzung“ zu werden, eine Übersetzung, die, um „ihre eigenste Bahn zu verfolgen“, etwas Neues schafft, das nicht auf eine bereits bestehende Objektivität des Originaltexts oder des Kontexts zurückführbar ist. In ihrem letzten Wesen, schrieb Benjamin, wäre „keine Übersetzung möglich […], wenn sie Ähnlichkeit mit dem Original […] anstreben würde“[40].
Poput ljubavi, ni prijevod se ne događa u sukobu razlika, nego u sukobu s razlikama, bile one jezične ili kulturalne, moralne ili političke. Svoj cilj postiže kad ih učini besmislenima ili, upravo poput ljubavi, kad postane ravnodušan prema njima, “a potom nastavlja svojim putem”. No prijevod to ne može učiniti a da ne naiđe na neprevodivo. Odnos između prevodivog i neprevodivog je nesvodiv binarni odnos koji nijedan prijevod ne može izbjeći. Poprima oblik susreta i potpuno je kontingentan, jer je kontingentno i samo mjesto tog susreta, granica između prevodivog i neprevodivog. To je trenutak slobode i rizika. Prvo, svaki prijevod slobodan je taj susret pretvoriti u događaj i postati “posebnim prijevodom”, prijevodom koji, “slijedeći svoj put”, stvara nešto novo što se ne može referirati na unaprijed postojeću objektivnost ni izvornog teksta ni konteksta. U svojoj konačnoj biti, kako je napisao Benjamin, “nijedan prijevod ne bi bio moguć ako ... bi težio sličnosti izvorniku.”[41] Ne bi bio moguć ni kad bi težio prilagodbi kontekstu. Zato je prevodilačka sloboda prožeta rizikom. Jer njen susret sa stranim može učiniti i sam prijevod stranim, ne samo izvornom tekstu, nego i vlastitom jeziku i vlastitom političkom, kulturalnom, moralnom itd. kontekstu. Stoga može antagonizirati i prijevod. Činjenica da su granice neprevodivoga, gdje se taj susret događa, sve samo ne stabilne, ne znači da ih je jednostavno prijeći. Susret nikad nije jednostavno pregovaranje. Ni prijevod to nije. Nikad ga ne smijemo pobrkati s kulturalnom praksom lišenom sukoba, u kojoj se razlike razrješava poštovanjem i tolerancijom. Istinski prijevod, kao i istinska ljubav, ne poštuju razlike nego ih ignoriraju, radije se izlažući sukobima nego ih izbjegavajući. Jer upravo zbog svoje agonističke potencijalnosti prijevod može stvoriti nešto novo. To posebno vrijedi za njegov susret s neprevodivim.
  eipcp.net  
Erstens steht es jeder Übersetzung frei, diese Begegnung zu einem Ereignis zu machen, eine „besondere Übersetzung“ zu werden, eine Übersetzung, die, um „ihre eigenste Bahn zu verfolgen“, etwas Neues schafft, das nicht auf eine bereits bestehende Objektivität des Originaltexts oder des Kontexts zurückführbar ist. In ihrem letzten Wesen, schrieb Benjamin, wäre „keine Übersetzung möglich […], wenn sie Ähnlichkeit mit dem Original […] anstreben würde“[40].
Poput ljubavi, ni prijevod se ne događa u sukobu razlika, nego u sukobu s razlikama, bile one jezične ili kulturalne, moralne ili političke. Svoj cilj postiže kad ih učini besmislenima ili, upravo poput ljubavi, kad postane ravnodušan prema njima, “a potom nastavlja svojim putem”. No prijevod to ne može učiniti a da ne naiđe na neprevodivo. Odnos između prevodivog i neprevodivog je nesvodiv binarni odnos koji nijedan prijevod ne može izbjeći. Poprima oblik susreta i potpuno je kontingentan, jer je kontingentno i samo mjesto tog susreta, granica između prevodivog i neprevodivog. To je trenutak slobode i rizika. Prvo, svaki prijevod slobodan je taj susret pretvoriti u događaj i postati “posebnim prijevodom”, prijevodom koji, “slijedeći svoj put”, stvara nešto novo što se ne može referirati na unaprijed postojeću objektivnost ni izvornog teksta ni konteksta. U svojoj konačnoj biti, kako je napisao Benjamin, “nijedan prijevod ne bi bio moguć ako ... bi težio sličnosti izvorniku.”[41] Ne bi bio moguć ni kad bi težio prilagodbi kontekstu. Zato je prevodilačka sloboda prožeta rizikom. Jer njen susret sa stranim može učiniti i sam prijevod stranim, ne samo izvornom tekstu, nego i vlastitom jeziku i vlastitom političkom, kulturalnom, moralnom itd. kontekstu. Stoga može antagonizirati i prijevod. Činjenica da su granice neprevodivoga, gdje se taj susret događa, sve samo ne stabilne, ne znači da ih je jednostavno prijeći. Susret nikad nije jednostavno pregovaranje. Ni prijevod to nije. Nikad ga ne smijemo pobrkati s kulturalnom praksom lišenom sukoba, u kojoj se razlike razrješava poštovanjem i tolerancijom. Istinski prijevod, kao i istinska ljubav, ne poštuju razlike nego ih ignoriraju, radije se izlažući sukobima nego ih izbjegavajući. Jer upravo zbog svoje agonističke potencijalnosti prijevod može stvoriti nešto novo. To posebno vrijedi za njegov susret s neprevodivim.