|
Budući da riječi možemo lako prepoznavati kao "atome" - osnovne jedinice jezika, mnogo je upoprijebljeno energije da bi se definirale riječi, ili - ako je ikako moguće - da bi se propisalo značenje (etimologija) (Isidore of Seville). Beskrajan broj rječnika, enciklopedija i sistema klasifikacije to potvrđuju. Naivan je pristup pokušati vezati uz svaku riječ odgovarajuću referenciju u realnom (t.j. nelingvističkom) svijetu. No to će dobro funkcionirati samo za imena i biološke taksonomije ili - na apstraktnijem nivou - za deiktiku pokazne i osobne zamjenice te priloge kao ja, ti, ona, tamo, evo, sada, jučer. Najveći broj riječi ne odgovara stvarima ili točkama u prostor/vremenu već pojmovima. A budući da su oni smješteni u razumu, dve različite osobe mogu imati različite ideje o značenju iste riječi.
|