|
Parcijalnim sekvenciranjem izolata uzetih kroz tijek liječenja, znanstvenici su tada otkrili redoslijed kojim su se te promjene morale dogoditi. Testiranjem otpornosti bakterije na vankomicin in vitro iz različitih izolata, mogli su povezati pojedine genske promjene s učinkom na rast bakterije i odgovorom pacijenta na terapiju. Na primjer, prvi i drugi izolat bakterije razlikovali su se u šest nukleotidnih supstitucija (promjena u 'slovima') u dva gena. Tih šest mutacija su same po sebi jasno omogućavale prednost: povećale su otpornost bakterije na vankomincin 4 puta, omogućavajući tim bakterijima koje ih nose opstanak i bolje razmnožavanje, a time i to da su postajale sve uobičajenije u tijelu pacijenta. Dvadeset i šest idućih mutacija kroz naredne tjedne terapije udvostručile su otpornost, uspješno stvarajući soj bakterije
|