|
|
Независимо от правилността и фокуса върху междукултурното общуване, есперанто оттогава се превърна в един нормален език в смисъл, че има носители на езика и поети и развива нови термини като всеки друг език чрез заемки или творческо използване на речта на неговата общност, чрез намаляване на влиянието на по-нататъшно езиково планиране, с академия също толкова безсилна като Френската академия.
|
|
|
, a profesionalni su žargoni često gramatički pojednostavljeni ali bogati terminima (npr. avionski engleski). Kompletni jezici stvoreni na osnovi ljudskih jezika su aposteriorni jezici, dok jezike stvorene na osnovi filozofskih sistema, logike, tonova i sl. zovemo apriornim jezicima. Isto stoljeće nasilja koje je trpjelo pod bičem nacionalističkog jezičnog planiranja te pod nasiljem prema manjinama, vidjelo je i nastanak protivnog pokreta kojemu je cilj stvaranje kulturno objedinjavajućih aposteriornih jezika s humanističkim idealima. Najuspješniji od tih projekata esperanto je startao godine 1887. uzevši riječi i glasovne sisteme iz postojećih jezika, većinom romanskih, primijenivši gotovo potpuno pravilnu gramatiku te sistem afikasa za vrlo produktivno stvaranje riječi. Usprkos svojoj pravilnosti i cilju da se postigne transkulturalna komunikacija, esperanto se razvio kao sasvim normalan jezik u tom smislu da ima govornike od rođenja, svoje pjesnike a stječe nove riječi kao i svi drugi jezici posuđenicama i unutarjezičnom proizvodnjom govornika smanjujući utjecaj daljnjeg jezičnog planiranja. Posjeduje akademiju koja je isto tako nemoćna kao i Francuska akademija. U tom je smislu esperanto danas jezik manje planiran od npr. novonorveškog koji zahtijeva stalno čišćenje da bi sačuvao svoj identitet.
|
