|
|
Posebno su dobar primjer riječi za boje. Iako imaju biološki identične sisteme vida, ljudi imaju različite ideje o tome kako podijeliti prirodni kontinuitet svjetlosnog spektra po bojama. Različiti jezici imaju od 2 do 11-12 riječi za osnovne boje, pri čemu je crvena prva koja se pojavljuje uz razlikovanje crne i bijele a slijedi je jedna od više riječi za plavo-zeleni dio spektra (Berlin & Kay). No nema suglasja o tome gdje su ekzaktne granice među bojama. Velški jezik, na primjer, ima jednu riječ glass koja pokriva najveći dio engleske plave i zelene, dok ruski, na drugoj strani, ima još i podjelu plave na tamnu i svjetlu nijansu, sinij i goluboj. Kod opisne logike različitih idioma je još groznije - black eyes (crne oči) je izraz poslije nogometne utakmice a na njemačkom će to biti Blaues Auge (plavo oko). Dakle, koja boja predstavlja pravu dijagnozu? Moramo jednostavno prihvatiti da je značenje upotreba unutar jezičnog sistema a to je konvencija (dogovor), kako bi rekao Wittgenstein. Zato je došao relativni mir u lingvistiku pojavom De Saussurea koji razlikuje između signifiant (označitelj) i signifié (označeno): Znak je neovisan od svog značenja (Vidi i: Lingvo kaj Penso) (Jezik i misao)
|
