|
Poznavati povijest riječi je relativno lako kad postoje stari pisani dokumenti, no ako takvih nema, komparativna metoda omogućuje lingvistima da rekonstruiraju stare jezike uspoređujući potomstvo. Jedna od osnovnih karakteristika jezičnog razvoja su česte glasovne promjene: promjene u izgovoru ne nastaju kod slučajnih riječi, već na cijelom jeziku. Npr. prajezik sadašnjih Slavena je imao glas G. On se sačuvao u većini jezika, no u nekima kao češkom i slovačkom se malo po malo mijenjao u H: Riječ za "planinu" je gora na ruskom i slovenskom, ali hora na češkom i slovačkom. Glasovne promjene nisu uvijek tako jednostavne jer se ponekad glasovi mijenjaju samo u nekim kontekstima (na kraju riječi, pred samoglasnikom itd.), no to je opći princip, koji upotrebljavaju lingvisti da bi usporedili jezike i rekonstruirali prajezike.
|