|
|
Dosta neutralan pristup klasifikaciji je paradigmatičan pristup, koji funkcionira neovisno o referencijama, definicijama, etimologiji i promatranju, jednostavno testirajući koje riječi mogu zamijeniti jedna drugu u kontekstu. Npr. kontekst "Ona je sjela na..." će pomoći da klasificiramo stolica, sofa, fotelja, klupa, tabure kao slične vrste stvari ("dio pokućstva za sjedenje"). I vjerojatno je lakše objasniti što je stolica opisujući njenu funkciju (sjediti na njoj) nego definirajući koncept precizno (Koliko ima nogu - ako ih uopće ima?). No svaka kultura ima vlastite ideje o tome što je tipičan dio pokućstva za sjedenje, da li stolica ili možda tatami-hasura a druge sjedalice se opisuju prema tome koliko se razlikuju od "normalne" sjedalice. Zašto? Postoje psihološke indikacije da ljudi strukturiraju semantička polja grupirajući mnogo pojmova oko osnovnog tzv. semantičkog prototipa. Ako zatražte da netko misli na oruđe, pomislit će na čekić u visokom postotku slučajeva, glazbeni će instrument vjerojatno biti violina, a broj će biti 7 itd. No ne radi se o telepatiji niti o crnoj magiji. Ne, jednostavno se radi o semantičkoj efikasnosti jer je lakše razlikovati nego definirati. Djeca započinju prototipovima kao "pas" i "jabuka", zatim shvate što stvarno znači "životinja" i "voće" učenjem, upotrebom da li je koncept X bliži "psu" ili "jabuci". To objašnjava zašto su mačke za mnoge mališane psi tokom nekog vremena (slatki i paperjasti) a rajčice su jabuke (okrugle i crvene).
|
