|
One thing, however, remains plain and clear, namely, that word of Christ: By their deeds you shall know them. Your work is visible, permanent because it is woven and built on prayer, on your knees, in search of God’s will through the signs of the times.
|
|
Misao na smrt morala bi svakome od nas podariti i drugu dimenziju: Naime, živi se kratko, i potrebno je iza sebe ostaviti jasne znakove, signale, putokaze, smjerokaze ljubavi. Tragove kojih se drugi rado sjećaju, tragove i putove kojima drugi mogu poći. Isus znajući da mu je došlo vrijeme, a jer je ljubio svoje koje bijaše uzeo iz svijeta, do kraja ih je ljubio, uzeo je ručnik i lavor te oprao učenicima noge. Noge su čovjekov najprljaviji dio. U svojoj ljubavi dodirnuo je Isus prljave ali i ranjene čovjekove noge, dodirnuo je Ahilovu petu svakoga čovjeka. Što pak reći o tragovima koje je fra Slavko ostavio iza sebe? Prošao je ovom zemljom čineći dobro, navješćujući Isusa Krista, propovijedajući Evanđelje, slaveći Euharistiju, klanjajući se Kristu u euharistiji i na križu, dodirujući čovjekove bolne točke, Ahilove pete.
|