yugoslavia – Croatian Translation – Keybot Dictionary

Spacer TTN Translation Network TTN TTN Login Deutsch Français Spacer Help
Source Languages Target Languages
Keybot 30 Results  diana-damrau.com
  Mass Rape in Wartime  
Cases of mass rapes in wartime on the teritory of former Yugoslavia were intensely politicized. Politics established national identity and homogenization over the raped female bodies.
O silovanju u kontekstu međunarodnog prava piše i Christine Chinkin, profesorica prava na Sveučilištu Southhampton u svom tekstu Rape and Sexual Abuse of Women in International Law.
  Mass Rape in Wartime  
Mackinnon has analyzed rapes in Bosnia focusing on the role of pornography in the former Yugoslavia. The author claimed that pornography was more present in the former Yugoslavia than in the other socialist countries.
Mackinnon je analizirala bosanska silovanja fokusirajući se na ulogu pornografije u bivšoj Jugoslaviji, za koju navodi da je bila prisutnija nego u drugim socijalističkim zemljama. Autorica razvija tezu da, iako su i u prošlosti sex i pornografija korišteni u svrhu mobilizacije i manipulacije etničkom mržnjom, u ratu u bivšoj Jugoslaviji, pornografija je po prvi puta svjesno, cinično i sofisticirano postala sredstvo genocida. Rezultat njene analize jest da je upravo pornografija poslužila kao priprema za kasnije počinjene zločine. Svoju teoriju Mackinnon je obrazložile u članku pod naslovom «Turning Rape into Pornography: Postmodern Genocide» u časopisu MS., Srpanj/kolovoz 1993. str. 24-30.
  Mass Rape in Wartime  
Mackinnon has analyzed rapes in Bosnia focusing on the role of pornography in the former Yugoslavia. The author claimed that pornography was more present in the former Yugoslavia than in the other socialist countries.
Mackinnon je analizirala bosanska silovanja fokusirajući se na ulogu pornografije u bivšoj Jugoslaviji, za koju navodi da je bila prisutnija nego u drugim socijalističkim zemljama. Autorica razvija tezu da, iako su i u prošlosti sex i pornografija korišteni u svrhu mobilizacije i manipulacije etničkom mržnjom, u ratu u bivšoj Jugoslaviji, pornografija je po prvi puta svjesno, cinično i sofisticirano postala sredstvo genocida. Rezultat njene analize jest da je upravo pornografija poslužila kao priprema za kasnije počinjene zločine. Svoju teoriju Mackinnon je obrazložile u članku pod naslovom «Turning Rape into Pornography: Postmodern Genocide» u časopisu MS., Srpanj/kolovoz 1993. str. 24-30.
  Confession of a Croatia...  
In the second half of the 1980s, two cultural-political tendencies existed simultaneously in Yugoslavia. Liberalization, the seeds of political pluralism, general liveliness and enhanced media criticality which was often portrayed as attacks against former socialist myths and taboos.
U drugoj polovici osamdesetih, u Jugoslaviji su paralelno egzistirale dvije kulturno-političke tendencije. Liberalizacija, zameci političkog pluralizma i opća živost i povećana kritičnost u medijima koja se često iskazivala kao nasrtaj na bivše socijalističke mitove i tabue. Došlo je i do eksplozije masovne medijske kulture koja je, činilo se, polako, ali sigurno potiskivala tradicionalne kulturne forme i vrijednosti. Istodobno u Srbiji buja nacionalistička mitologija, populistička ''antibirokratska revolucija'' i državno-politička megalomanija. (U to vrijeme tzv. Hrvatske šutnje, neke od pet vještica bile su među rijetkima koje su se otvoreno suprotstavljali Miloševiću i velikosrpskom nacionalizmu.) Možda je to bio trenutak kad se još moglo odabrati: nacionalni etatizmi i kaotični raspad zemlje, ili tegobna, ali mirna i perspektivna transformacija (ako je potrebno i raspad) pomoću tržišta, demokracije, prosvjetiteljske i tolerantne političke kulture.
  Panel 1  
When transition is implemented in the context of nationalistic movements, ethnic conflict arise that might explode in brutal wars during which the ethnic and sexual violence interweave and become dominant forms of violence, as was the case in former Yugoslavia.
Ženski projekt rada na memoriji bavi se rodnom dimenzijom javne memorije i politika brisanja i zabrane sjećanja, te time kakav utjecaj takva reducirana i potisnuta memorija ima na suvremenost i na suočavanje sa prošlošću i to na dvije razine, individualnoj i kolektivnoj. Metodologija ženskog rada na prošlosti uvijek kreće od individualnog sjećanja. No, da li na tome i ostaje? Važno mjesto istraživanja je i to kako rodna dimenzija djeluje pri mehanizmima i konstrukcijama stvaranju nacija, etniciteta, nacionalnih i etničkih identiteta i višestrukih odnosa između nacije, nacionalizama i ratovanja. Procesi političke transformacije su orođeni procesi. Kad se tranzicija provodi u kontekstu nacionalističkih pokreta, dolazi do etničkih sukoba koji mogu eksplodirati u okrutnim ratovima u kojima se etničko i seksualno nasije isprepliću i postaju dominantni oblici nasilja, kao što je to bio slučaj u bivšoj Jugoslaviji.
  Mass Rape in Wartime  
Mackinnon has analyzed rapes in Bosnia focusing on the role of pornography in the former Yugoslavia. The author claimed that pornography was more present in the former Yugoslavia than in the other socialist countries.
Mackinnon je analizirala bosanska silovanja fokusirajući se na ulogu pornografije u bivšoj Jugoslaviji, za koju navodi da je bila prisutnija nego u drugim socijalističkim zemljama. Autorica razvija tezu da, iako su i u prošlosti sex i pornografija korišteni u svrhu mobilizacije i manipulacije etničkom mržnjom, u ratu u bivšoj Jugoslaviji, pornografija je po prvi puta svjesno, cinično i sofisticirano postala sredstvo genocida. Rezultat njene analize jest da je upravo pornografija poslužila kao priprema za kasnije počinjene zločine. Svoju teoriju Mackinnon je obrazložile u članku pod naslovom «Turning Rape into Pornography: Postmodern Genocide» u časopisu MS., Srpanj/kolovoz 1993. str. 24-30.
  Dud Bullet in Rio  
Along with the announcement of Dubrovnik as the following city-host for the 59th International P.E.N. Congress, many other documents regarding the state of the countries of former Yugoslavia were discussed at the Congress.
Na Kongresu u Riu, uz najavu dubrovačkog Kongresa, raspravljalo se i o brojnim dokumentima koji se odnose na stanje u zemljama bivše Jugoslavije, pa su se u tom kontekstu, kako saznajemo iz izvještaja što je stigao iz Ria, srpski delegati Jovan Hristić i Slobodan Selenić trudili ostaviti dojam kako se oni u potpunosti ograđuju od Miloševićeve politike.Da li u tom žaru, ili naprosto iz zabune predloženo je da se Milan Komneneić, Brana Crnčević i Dobrica Ćosić izbace iz te književničke organizacije, ali je naknadno ustanovljeno da ni Komnenić ni Crnčević uopće nisu članovi PEN-a. Srpski su delegati pritom izjavili da im je žao što nisu, jer bi inače oni bili prvi koji bi predložili da ih se isključi (šteta što to ne možemo provjeriti).
  Panel 1  
However, we also concluded that we could be doing it until the end of our lives and the end of time, without significantly changing anything related to the foundations of relationships in society, especially in the case of gender distribution of power and influence. We held this same distribution largely responsible for the wars in former Yugoslavia.
Na jednoj od tadašnjih mirovnih konferencija, u Ženevi 1993. zaključile smo da je podrška ženama žrtvama ratnog patrijarhalnog nasilja naša primarna obaveza u situaciji u kojoj žene stradaju, no da bismo to mogle raditi do kraja svojih života i do kraja svijeta i vijeka, a da ništa bitno ne promijenimo u temeljima društvenih odnosa, naročito ne u rodnoj raspodjeli moći i utjecaja koju smo dobrim dijelom smatrale odgovornom i za ratove u bivšoj Jugoslaviji. Tako se je i politika Centra, od početka, ogledala u pružanju podrške i pomoći ženama žrtvama ratnog nasilja, ali i u mijenjanju društvenog statusa žena i osnaživanju i unapređivanju ženskih ljudskih prava.
  Women don't want reconc...  
Namely, some women, in addition to being married and without children or older but single, are fighting for the independent choice of women to make decisions about their bodies and child-bearing, do not have these relations at all since they are, as Ivkošić has diagnosed, lesbians. Their organizations are primarily “Yugo-political” and their activities show the “degenerative level to which their collapsed but missed state, the Great Serbian Yugoslavia, has fallen.”
Opisujući aktivnosti ženskih udruga i njihove članice, kolumnist je štoviše ustvrdio da je riječ o „manje-više Hrvaticama iz jugoudbaških, jugomilicijskih i jugooficirskih političko-obiteljskih miljea“ koje se uglavnom zauzimaju za ne-Hrvatice, dok je svjetonazor onih najgrlatijih – sušta suprotnost poželjnoj hrvatskoj obitelji. Osim što su, naime, mnoge od njih u braku bez djece, ili starije, a neudane, neke od žena koje se bore za nezavisno odlučivanje o svom tijelu i rađanju djece te relacije niti nemaju jer su, dijagnosticira Ivkošić, lezbijke. Njihove su udruge u prvom redu „jugopolitičke“, a svojim djelovanjem izražavaju zapravo „degenerativni stupanj na kojem im je propala država, velikosrpska Jugoslavija, za kojom žale“. Riječju, anti-žene koje se bore za žene, zaključuje Ivkošić.
  Them  
Although they are declaratively women’s organizations, they are primarily Yugo-political organizations and with their degenerative activities towards women, the family and towards Croatia, they are actually expressing the degenerative level to which their collapsed but missed state, the Great Serbian Yugoslavia, has fallen, and for which they mourn.
Premda su apsolutna manjina, one bi htjele većinski utjecaj. Premda se zauzimaju i za žene žrtve rata, zauzimaju se uglavnom za ne-Hrvatice. One pak koje su najgrlatije u obrani ženskih prava u obitelji, u svojim su osobnim svjetonazorima sušta suprotnost poželjnoj hrvatskoj obitelji (mnoge u braku bez djece, ili stare, a neudane, itd.). Premda se bore za nezavisno odlučivanje žena o svom tijelu u relaciji prema muškarcu, rađanju začete djece i rađanju uopće, neka te relacije i nemaju jer su lezbijke (protiv kojih nemam ništa dok svoje lezbijstvo ne pretvaraju u militantnu ideologiju). Premda su se okomile na zakone prirode, htjele su nametati zakone u Saboru. I premda svojim brojem i utjecajem bez potpore iz inozemstva (promidžba, novac, nagrade međunarodnih organizacija...) ne znače ništa, s tom potporom nešto znače. I premda su deklarativno ženske udruge, one su u prvom redu jugopolitičke udruge, koje svojim degenerativnim djelovanjem i prema ženi, i prema obitelji, i prema Hrvatskoj, izražavaju zapravo degenerativni stupanj na kojem je bila propala im država, velikosrpska Jugoslavija, za kojom žale.
  Ivkošić calls for lynch...  
…”Although they are declaratively women’s organizations … with their degenerative activities towards women … and towards Croatia, they are actually expressing the degenerative level on which their collapsed … Great Serbian Yugoslavia has fallen, and for which they mourn”.
Ostalih 14 tužiteljica tužilo je Ivkošića jer je, opisujući aktivnosti ženskih udruga, naveo: „..to su manje-više Hrvatice iz jugoudbaških, jugoimilicijskih, političkoobiteljskih miljea...zauzimaju se uglavnom za nehrvatice. I premda su deklarativno ženske udruge, koje svojim degenerativnim djelovanjem prema ženi i prema Hrvatskoj, izražavaju zapravo degenerativni stupanj na kojem je bila propala im država, velikosrpska Jugoslavija, za kojom žale..“.
  Panel 1  
But women also know a thousand ways to survive. Not only survive, but resist war and nationalisms that ruled in the countries of former Yugoslavia and brought to power the regimes that rushed into war back then.
No, sjećam se da smo, vrlo brzo nakon osnivanja Centra, zaključile da smo mu dale krivo ime. Pod dojmom svega sto se je tada događalo, i mi smo se usredotočile na “žene žrtve”. No, već nakon prvih obilazaka izbjegličkih centara u okolici Zagreba -- a radili smo u dvadesetak kampova i sa tisućama žena-- ustanovile smo da žene jesu žrtve nasilja i ratnog i mirnodopskog, ali žene znaju i 1000 načina kako preživjeti. I ne samo preživjeti nego se i oduprijeti ratu i nacionalizmima koji su u to vrijeme vladali zemljama bivše Jugoslavije i doveli na vlast režime koji su upravo srljali u rat.
  Witches from Croatia  
Vesna Kesić states that the status of women in totalitarian Yugoslavia and nationalistic Croatia was and remains the same because they were and they are, if only in jargon, defined by a rather vulgar gynaecological term.
Žene se u tako obiježenoj sredini tretira kao sveticu ili flundru. Ako nije to, onda može biti Kasandra, Kirka, Medeja, Fedra. Može biti zloguka proročica, zavodnica, osvetnica i rodoskrvniteljica. Najjednostavnije je ako je vještica što jaše na metli, umjesto na usisavaču za prašinu uz koji kudikamo bolje pristaje nego uz pisaći stroj ili kompjutersku tastaturu. Vesna Kesić navodi kako je status žene u totalitarnoj Jugoslaviji i nacionalističkoj Hrvatskoj bio i ostao isti jer su, makar u žargonu, određivane jednim prilično vulgarnim ginekološkim terminom. Otto Weininger, znameniti Bečanin s kraja prošlog i početka ovog stoljeća, poduhvatio se ambicije da po svaku cijenu dokaže ženinu ništavnost u odnosu na muškarce. Snagom bespoštednog manihejca Weiniger se opredjeljivao u svakom času.
  Panel 6  
Shortly before we arrived an “incident” (as I have learned that it is called) happened close to the airport, so the Zagreb airport was closed and we had to land in Graz instead of going with bus to Zagreb. For us that still had problems not saying Yugoslavia, or at least former Yugoslavia, it became clear that countries were separated as we passed the border to Slovenia and then the border to Croatia.
Bio je rujan 1993, bile smo uzbuđene što konačno stižemo, a upravo se desio i velik korak u razvoju naše organizacije. Uspjele smo dobiti novac za plaću jedne osobe, puno radno vrijeme za tri mjeseca! Ta osoba bila sam ja, pa sam dala otkaz, i počela primati novac za rad u Kvinni istoga onog mjeseca kad smo stigle ovamo. Nedugo prije nego što smo došle desio se “incident” (kako su me naučili da se to zove) blizu aerodroma, pa je zagrebački aerodrom bio zatvoren. Morale smo sletjeti u Graz i dalje autobusom za Zagreb. Nama koje smo još uvijek imale problema ne govoriti Jugoslavija ili barem bivša Jugoslavija, postalo je jasno da su se zemlje odvojile dok smo prelazile granicu između Slovenije i Hrvatske.
  Panel 6  
Shortly before we arrived an “incident” (as I have learned that it is called) happened close to the airport, so the Zagreb airport was closed and we had to land in Graz instead of going with bus to Zagreb. For us that still had problems not saying Yugoslavia, or at least former Yugoslavia, it became clear that countries were separated as we passed the border to Slovenia and then the border to Croatia.
Bio je rujan 1993, bile smo uzbuđene što konačno stižemo, a upravo se desio i velik korak u razvoju naše organizacije. Uspjele smo dobiti novac za plaću jedne osobe, puno radno vrijeme za tri mjeseca! Ta osoba bila sam ja, pa sam dala otkaz, i počela primati novac za rad u Kvinni istoga onog mjeseca kad smo stigle ovamo. Nedugo prije nego što smo došle desio se “incident” (kako su me naučili da se to zove) blizu aerodroma, pa je zagrebački aerodrom bio zatvoren. Morale smo sletjeti u Graz i dalje autobusom za Zagreb. Nama koje smo još uvijek imale problema ne govoriti Jugoslavija ili barem bivša Jugoslavija, postalo je jasno da su se zemlje odvojile dok smo prelazile granicu između Slovenije i Hrvatske.
  Panel 1  
I would like to go even further into the past and establish that feminist initiatives that appeared in the former Yugoslavia in the late 70s, with a few dissidents, were the first swallows of civic society.
Išla bih i dalje u povijest i ustvrdila da su feminističke inicijative koje se javljaju u bivšoj Jugoslaviji već kasnih sedamdesetih, uz nekoliko disidenata, bile prve laste civilnog društva svojim stavom da će djelovati izvan uspostavljenog sustava državno sponzoriranih masovnih organizacija koje su civilno društvo supstituirale sa Savezom žena, nesamostalnim sindikatima, Socijalističkim savezom i sličnim organizacijama bez ikakvog stvarnog utjecaja na državnu politiku.
  Mass Rape in Wartime  
Chatherine N. Niarchos in her work Women, War, and Rape: Challenges Facing The Inrnetional Tribunal for the Former Yugoslavia divides rape cases in 5 categories:
Chatherine N. Niarchos u svom radu Women, War, and Rape: Challenges Facing The Inrnetional Tribunal for the Former Yugoslavia slučajeve silovanja dijeli u 5 kategorija:
  Workshop 4  
Aida, from Novi Pazar remembered peace activism and Women in Black, which enabled her to make contacts with women from former Yugoslavia and substitute her social nationalistic surrounding with a different one.
Karakteristično za ovu grupu bila je različitost njezinih priča s obzirom da su sudionice dolazile iz različitih sredina. Za Barbaru, aktivisticu iz Slovenije, važni su bili feministički skupovi prije rata koji su poslužili kao baza kad je nastupila kriza i kad, na primjer, na zagrebački skup žena iz regije 1992. godine žene iz Srbije nisu bile pozvane. Ovi su skupovi bili značajni za uspostavu povjerenja potrebnog za otvaranje teških pitanja kao i za osnove komunikacije. Aida iz Novog Pazara navodi mirovni aktivizam i Žene u crnom preko kojih ostvaruje kontakte sa ženama iz bivše Jugoslavije čime uspijeva zamijeniti svoj društveni nacionalistički prostor drugim prostorom. Za Jill (Amerika, Zagreb) bio je važan osjećaj da može nešto doprinijeti no i osobno dobiti iz ovih iskustava. Ukratko, zaključuje Marina Škrabalo, facilitatorica radionice, bilo je važno vidjeti druge, pitati “Kako si?”, očuvati povjerenje, te uspostaviti takvu sigurnosnu mrežu koja će omogućiti mobilnost i povezanost.
  Confession of a Croatia...  
Firstly, they aren’t all feminists. Jelena Lovrić was one of the most influential and respected political analysts in former Yugoslavia and still is in independent Croatia. The field of her interests included top-level politics, criticism of authorities, power games among and inside parties, important politicians, their faults and virtues.
One su, naravno, žene. Ipak, osim po spolu i generacijski, ne dijele nužno ono po čemu se obično identificiraju skupine muškaraca: svjetonazor, profesionalne interese i usmjerenje. Kao prvo, uopće nisu sve feministkinje. Jelena Lovrić u bivšoj Jugoslaviji i u samostalnoj Hrvatskoj, jedna je od najutjecajnijih i najuglednijih političkih komentatorica. Njezin je teren tzv. visoka politika, kritika državnih organa vlasti, stranačke i međustranačke igre moći, važni političari, njihove mane i vrline. Nikada se nije bavila tzv. Ženskim temama. Dapače, uvijek je energično odbijala da bude ''feministkinja'', ma što to značilo. Sama riječ ovdje je još uvijek previše opterećena, kontroverzna, čak i kompromitantna da bi se većina žena intelektualki, kao u Europi i Americi, s njom olako poistovjetilo. Rada Iveković, Slavenka Drakulić i ja pripadamo prvoj generaciji jugoslovenskih feministkinja. Onima koje su svojedobno optuživane za ''dekadentna buržoaska skretanja''. Danas smo, zahvaljujući neograničenim kameleonskim potencijalima i sklonosti zaboravu ovdašnjih opinion makera postale ''marksističke feministkinje''. Rada Iveković je filozofkinja i indološkinja, trenutno predaje na jednom pariškom sveučilištu. Ženskom pitanju, kao i Indiji, prilazila je iz teorijskog obzora francuskog poststrukturalizma, psihoanalize i ženskog pisma – kao ''govoru drugog''. Slavenka Drakulić posljednjih godina postiže svjetske uspjehe autobiografskim romanima i pričama u kojima opisuje sudbine žena u komunizmu i postkomunizmu. Te se priče ovdje ne objavljuju, a o njenim uspjesima publika saznaje jedino preko javnih diskvalifikacija autorice. Ja sam se u tranzicijskim godinama najčešće bavila kritikom popularne kulture i umjetnosti, analizom ideologije medija i njihovog utjecaja na predratnu i ratnu stvarnost. Dubravka Ugrešić još je donedavno bila i priznata i slavljena, njezini romani i priče pravi mali bestseleri za koje su se otimali izdavači. Prevedeni su na brojne jezike, ekranizirani i teatralizirani. Opisujući sličice iz svakodnevice i koristeći popularne stereotipe superiorno se poigrava književnim žanrovima i stilovima. Iako priznata kao najtalentiranija ovdašnja spisateljica, Dubravka je i disciplinirana književna teoretičarka (rusistkinja), koja akademski uredno odbija podjelu književnosti na ''mušku'' i ''žensku''. I nikada nije pripadala niti jednoj feminističkoj grupi.