|
Firstly, they aren’t all feminists. Jelena Lovrić was one of the most influential and respected political analysts in former Yugoslavia and still is in independent Croatia. The field of her interests included top-level politics, criticism of authorities, power games among and inside parties, important politicians, their faults and virtues.
|
|
One su, naravno, žene. Ipak, osim po spolu i generacijski, ne dijele nužno ono po čemu se obično identificiraju skupine muškaraca: svjetonazor, profesionalne interese i usmjerenje. Kao prvo, uopće nisu sve feministkinje. Jelena Lovrić u bivšoj Jugoslaviji i u samostalnoj Hrvatskoj, jedna je od najutjecajnijih i najuglednijih političkih komentatorica. Njezin je teren tzv. visoka politika, kritika državnih organa vlasti, stranačke i međustranačke igre moći, važni političari, njihove mane i vrline. Nikada se nije bavila tzv. Ženskim temama. Dapače, uvijek je energično odbijala da bude ''feministkinja'', ma što to značilo. Sama riječ ovdje je još uvijek previše opterećena, kontroverzna, čak i kompromitantna da bi se većina žena intelektualki, kao u Europi i Americi, s njom olako poistovjetilo. Rada Iveković, Slavenka Drakulić i ja pripadamo prvoj generaciji jugoslovenskih feministkinja. Onima koje su svojedobno optuživane za ''dekadentna buržoaska skretanja''. Danas smo, zahvaljujući neograničenim kameleonskim potencijalima i sklonosti zaboravu ovdašnjih opinion makera postale ''marksističke feministkinje''. Rada Iveković je filozofkinja i indološkinja, trenutno predaje na jednom pariškom sveučilištu. Ženskom pitanju, kao i Indiji, prilazila je iz teorijskog obzora francuskog poststrukturalizma, psihoanalize i ženskog pisma – kao ''govoru drugog''. Slavenka Drakulić posljednjih godina postiže svjetske uspjehe autobiografskim romanima i pričama u kojima opisuje sudbine žena u komunizmu i postkomunizmu. Te se priče ovdje ne objavljuju, a o njenim uspjesima publika saznaje jedino preko javnih diskvalifikacija autorice. Ja sam se u tranzicijskim godinama najčešće bavila kritikom popularne kulture i umjetnosti, analizom ideologije medija i njihovog utjecaja na predratnu i ratnu stvarnost. Dubravka Ugrešić još je donedavno bila i priznata i slavljena, njezini romani i priče pravi mali bestseleri za koje su se otimali izdavači. Prevedeni su na brojne jezike, ekranizirani i teatralizirani. Opisujući sličice iz svakodnevice i koristeći popularne stereotipe superiorno se poigrava književnim žanrovima i stilovima. Iako priznata kao najtalentiranija ovdašnja spisateljica, Dubravka je i disciplinirana književna teoretičarka (rusistkinja), koja akademski uredno odbija podjelu književnosti na ''mušku'' i ''žensku''. I nikada nije pripadala niti jednoj feminističkoj grupi.
|