|
Vlasti su se, kako one akademske tako i državne, gotovo tjedan dana suzdržavale od reakcija, ne vjerujući u dugotrajnost studentske akcije. No, prvi istupi bili su, naravno, u tonu osude i prijetnje, čime su zapravo dodatno ohrabrili studente. Drugi val reakcija nadležnih institucija bio je daleko popustljivji: rektor Zagrebačkog sveučilišta ponizno je došao na studentski plenum, sjeo na pod ne tražeći slobodni stolac i strpljivo čekao da dobije riječ. Nekoliko dana kasnije, ministar obrazovanja je zajedno sa svojim protivnicima sam sebi vikao: "Ostavka! Ostavka!". Svi su u tome vidjeli paradoks i ismijavali ga, ali novinski naslovi posljednjih dana govore suprotno: ministar je više bio prorok, nego zbunjeni političar jer ga zaista čeka ostavka.
|