zealand – Croatian Translation – Keybot Dictionary

Spacer TTN Translation Network TTN TTN Login Deutsch Français Spacer Help
Source Languages Target Languages
Keybot 5 Results  ec.jeita.or.jp
  Bishops in Medjugorje a...  
Before Easter two bishops visited Medjugorje. There were Bishop John Dew from New Zealand and Bishop Donald Montrose from the United States. Here is what they said on the occasion about their impressions:
Pred Uskrs Međugorje su posjetila i dva biskupa: msgr. John Dew iz Novog Zelanda i msgr. Donald Montrose iz Sjedinjenih AmeriČkih Država. Evo Što su tom prigodom kazali o svojim dojmovima:
  Medjugorje weather, Reg...  
In the early nineteen sixties a real exodus of Croatian people occurred: they left on so called "temporary work" for Germany, Sweden, Switzerland, the USA, Canada, Australia and even as far away as South Africa and New Zealand.
Ovaj je kraj tijekom povijesti bio obilježen stalnim migracijama pučanstva. Prije Prvoga svjetskoga rata pojedinci su otišli u svijet zbog velikog siromaštva, dok između dva svjetska rata zbog srpske hegemonije i progona u novostvorenoj višenacionalnoj državi Jugoslaviji masovnije napuštaju svoja ognjišta odlazeći u Južnu i Sjevernu Ameriku. Prava masovna emigracija započinje nakon Drugoga svjetskoga rata kada je komunistička diktatura prisilila mnoge na bijeg preko granica svoje domovine Hrvatske, ugušene u umjetnoj komunističkoj tvorevini Jugoslaviji. Početkom šezdesetih godina prava rijeka Hrvata kreće na tzv. "privremeni rad" u Njemačku, Švedsku, Švicarsku, SAD, Kanadu, Australiju, pa sve do Južne Afrike i Novog Zelanda. Komunisti su govorili da su oni otišli samo privremeno, ustvari su ih prodavali diljem svijeta kao robove. Koristili su ih kao jeftin izvor deviza. Ironija komunističkog političkog sustava mnoge od njih, koji su bili prisiljeni zaraditi za goli život, proglasila je "državnim neprijateljima", a samim time i njihovu rodbinu u domovini. Time im je povratak bio potpuno onemogućen.
  Bishops in Medjugorje a...  
"I heard about Medjugorje for the first time from my parishioners. Those who went to Medjugorje came back with good fruits: the spirit of prayer, fasting, returning to the life of the sacraments and becoming active members of the parish community. Numerous prayer groups were established. I came with a group of pilgrims that also visited the Holy Land. These events in Medjugorje made a profound impression on me. Everything seemed natural and normal to me. I do not see any kind of oddities. People talk about the apparitions in a simple way and a large number of the faithful try to live Our Lady's messages. The experience of prayer and fasting are to me especially useful. I will try in a special way to find time for prayer before Holy Mass. I will try also to propose all that to the parishes of my diocese. And you here in the parish of Medjugorje, pray and fast and be apostles of love in everyday life. This is the preparation of all of us for the Great Jubilee" - said Bishop John Dew, auxiliary bishop of Wellington, New Zealand.
"Prvi put sam za Međugorje Čuo od svojih župljana. Oni koji su dolazili u Međugorje, vratili su se s dobrim plodovima: duhom molitve, posta, vratili su se sakramentalnom životu i postali aktivni Članovi župne zajednice. Utemeljene su mnogobrojne molitvene skupine. Ja sam doŠao sa skupinom hodoČasnika koja je posjetila i svetu zemlju. Ovi doga­aji u Međugorju ostavili su dubok dojam na mene. Sve mi se Čini tako naravno i normalno. Ne vidim nikakvih nastranosti. Ljudi govore o ukazanjima na jednostavan naČin i veliki broj vjernika nastoji živjeti Gospine poruke. Meni osobno veoma su korisna iskustva posta i molitve. Na poseban naČin Šu nastojati naŠi vrijeme za molitvu prije svete mise. Sve Šu to pokuŠati ponuditi i župama moje biskupije. A vi ovdje, u župi Međugorje, molite i postite i budite apostoli ljubavi u svakodnevnom životu. Ovo je priprema svih nas za krŠŠansku proslavu Velikog jubileja." - kazao je msgr. John Dew, pomoŠni biskup Wellingtona iz Novog Zelanda.
  Interview: The MacFarla...  
It is my job very often to bring that thanks to all those who are doing so much in Scotland, in America, in Australia, in New Zealand… Recently, we met a typical family benefiting from “Mary’s Meals”: a woman on her own, bringing up four children.
Magnus: Na neki način je lako. «Marijini ručkovi» su Gospin projekt od samog početka i ona se za to brine. Sve je počelo 2002. kad je zavladala glad u Malaviju, kad smo počeli dijeliti dnevne obroke za 200 siročadi u jednoj školi. S Gospinom pomoći, sad hranimo 11000 djece svaki dan. Ljudi pomažu, posebice za «Marijine ručkove». Danas za oko 10 dolara možemo hraniti jedno dijete u Malaviju tijekom cijele školske godine. Ljudi pomažu na razne načine, nije sve samo u davanju novca. Vrlo važan dio «Marijinih ručkova» je doprinos dragovoljaca u Malaviju. «Marijini ručkovi» sastoje se od mnogo malih djela ljubavi. Vrlo sam sretan što mogu susresti ljude kojima pomažemo. Često imam dužnost prenositi njihovu zahvalnost svim onima koji toliko čine u Škotskoj, u Americi, u Australiji, na Novom Zelandu… Nedavno smo susreli jednu tipičnu obitelj koju pomažu «Marijini ručkovi»: samohrana žena odgaja četvoro djece. «Marijini ručkovi» koje primaju u obližnjoj školi jedini su im obroci u cijelom danu. Prije toga, djeca nisu mogla ići u školu jer su morala pomagati majci. Možemo dati samo ono što primamo od Boga. Na prvom mjestu je molitva, život u krilu Crkve, i tek onda možemo davati. Nismo sami od sebe odlučili činiti sve ovo. Bili smo na poseban način pozvani na ovo djelo. Zahvaljujemo Bogu što nas na mali način uključuje u svoj plan.