|
|
One of the more famous contemporary pastoral theologians, Prof. Paul M. Zulehner from Vienna, came to research the phenomenon of Medjugorje in the Summer of 1988 and his conclusions were published in his discourse "Medjugorje eine mystagogische Lektio" (Hrsg. Medjugorje Zentrum, "Medjugorje eine mystagogische Herausforderung? Page 72.1) He begins with the theory that Mary's apparitions for our times are important and irrefutable (79). With regard to the messages of Medjugorje, he says that the essential catechesis is very good and that it is an excellent pathway to the message of the gospel" (82).
|
|
|
Jedan od najpoznatijih pastoralnih teologa današnjice bečki profesor Paul M. Zulehner proučavao je ljeti 1988. godine fenomen Međugorja i svoje zaključke objavio u predavanju "Medjugorje eine mystagogische Lektio" (Hrsg. Medjugorje Zentrum, "Medjugorje eine mystagogische Herausforderung ?", str. 72. 1oo). On polazi od tvrdnje da su Marijina ukazanja za naše vrijeme važna i neosporna (79). Za Gospine poruke u Međugorju kaže da su "vrlo dobra kateheza " i " izvrsno upućivanje u svetopisamsku poruku" (82). I upravo to je za njega jedan od najvažnijih teoloških kriterija; Međugorje ne vodi od Svetog pisma, nego prema njemu i Marija nije zadnja postaja nego putokaz. ( Nicht die Endstation sondern wie ein Wegweiser ). Pastoralni rad u Međugorju, način propovijedanja i slavljenje euharistije ljude koji tamo dolaze vodi do središta vjere. Nastojanje dušobrižnika usmjereno je prema tome da ljudi žive Božju riječ, da žive Sveto pismo i da slave Euharistiju. Vrijedna je i povezanost tog pastorala s Koncilom (82). Iz Međugorja hodočasnici nose sa sobom duboku svetopisamsku i euharistijsku pobožnost u svoje mjesne crkve. "Posebno me zadivljuje i to smatram velikim pozitivnim aspektom što tamošnji dušobrižnici ne nastoje ljude izvući iz normalne Crkve nego ih upravo žele ugraditi u svagdanji život mjesne crkve" (82 - 83). Profesora Zulehnera zadivljuje da se u Međugorju okuplja crkva malenih. "Tamo može svatko poći, nema zapreka koje bi trebalo preskakati. To mjesto je otvoreno za svakoga. I oni koje ne smatram baš religioznim virtuozima, jednostavna crkvena pješadija, osjeća se tu kod kuće... Ja se upravo radujem kad vidim da maleni dolaze u Međugorje, da se tu pridižu, da im se vraća nada u život, da se uzdignute glave vraćaju kući... To su za mene plodovi duha, koji je bez obzira na ukazanja, Bogu hvala, posvuda prisutan, jer gdje god Duh djeluje, tu je Crkva nazočna, jer Božja je nakana podizati čovjeka" (87).
|
