|
|
Najvažnije, neosobni Bog čini besmislenom molitvu - do stupnja gdje je molitva razgovor između naše svijesti i predodžbe o Bogu koji tek postoji u našoj vlastitoj pameti. Mi smo neprestano podsjećani da se molimo Bogu koji je fizički smješten na nebu (Pro.5:2; Mt.6:9; 5:16; 1Car.8:30), i da je Isus sada uz desnu ruku Bogu ondje, da nudi naše molitve (1Pet.3:21; Heb.9:24). Ako Bog nije osoban, ovakvi pasusi su napravljeni besmislenim. Ali čim se jednom Bog shvati kao stvarni, Otac koji ljubi, molitva Njemu postaju veoma stvarna, dodirljiva stvar - u stvari govorenje s drugim bićem koje je vjerujemo vrlo voljno i sposobno odazvati se.
|