|
|
Govornici nekog jezika ne govore uvijek standardni jezik već upotrebljavaju često dijalekte, tj. regionalne ili klasne jezične varijante s nešto različitim rječnikom, izgovorom ili gramatikom. Mogu postojati i dijalekti-akcenti (govoriti s akcentom) koji su varijacije istog jezika a razlikuju se uglavnom po izgovoru. Termin "akcent" može značiti akcent nekog dijalekta (jer imaju različite lokalne oblike) ili akcent standardne varijante, koja je jednostavno dijalekt s najvećim društvenim prestižem, brižljivo razvijen za različite društvene funkcije ili društvenu komunikaciju: formalnu ili neformalnu, pisanu ili govornu. Izgovorne, rječničke, gramatičke ili pisane konvencije standardnog jezika su jasno utvrđene kao više-manje obavezna norma za sve govornike, bar u formalnoj komunikaciji. Jezik može jako varirati i prema društvenoj poziciji govornika. Pripadnici radničke klase govore drugačije od elita (kako na dijalektu tako i na standardnom jeziku). Razlike mogu biti i među mladima i starima, muškim i ženskim govornicima ili među drugim društvenim skupinama. Mladi i profesionalci upotrebljavaju neku vrstu specijalnog jezika kao što je žargon odvjetnika, liječnika ili lopova, te ulični jezik kao što je omladinski sleng. Tehnički termin za takav jezik je sociolekt, društvena varijanta jezika.
|