sio – -Translation – Keybot Dictionary

Spacer TTN Translation Network TTN TTN Login Deutsch Français Spacer Help
Source Languages Target Languages
Keybot 54 Results  www.biblebasicsonline.com  Page 6
  Misingi Ya Biblia Appen...  
Kwa kawaida akili zetu hazinyenyekei katika neno la Mungu; tutakuwa na shida ya kufahamu na kukubali baadhi ya mambo katika njia ambayo Biblia inayaelezea. Lakini tunatakiwa kutambua ya kuwa tatizo ni letu, na sio Mungu.
Nous sommes tous de la même nature que les animaux (Ecclésiaste 3:18-20). On pourrait donc dire: "Pourquoi a Dieu choisi l’homme, plutôt que tout autre animal, pour entrer en relation avec Lui?" Même si Dieu nous en donnait la raison exacte, on ne pourrait même pas la comprendre. Il en est de même de la création qui nous est racontée dans le livre de la Genèse. L’explication scientifique de Sa création de la matière, et comment Il l’organisait en cette merveille infinie qu’est l’univers, est bien au-delà de notre capacité de comprendre. Par conséquent, Dieu nous a exprimé Ses actes de création dans un langage que seuls les humbles peuvent accepter. Il en est de même aussi des dilemmes moraux au sujet de la justice de Dieu. Dans toutes nos Études, nous avons essayé de montrer l’enseignement de la Bible concernant ces problèmes. On n’est pas naturellement humble envers la parole de Dieu; on a de la difficulté à accepter certaines choses à cause de la façon don’t elles sont exprimées. Mais on a besoin de reconnaître que le problème est le nôtre, et non celui de Dieu. Il nous faut accepter le fait que notre pensée est défectueuse et erronée, et extrêmement inférieure à celle de Dieu, et différente aussi. C’est pour cette raison qu’on nous dit de se revêtir de l’esprit du Christ et d’étudier la parole de Dieu afin de pouvoir comprendre Sa manière de penser, et de pouvoir en faire la nôtre.
Svi smo mi životinje po prirodi (Pro.3:18-20). Mi možemo reći, 'Zašto je čovjek izabran imati odnos s Bogom, umjesto ikoje druge životinje?' Točni razlozi nećemo moći razumjeti čak i kad nam bi se rekli. Isto je istina o zapisu stvaranja u Postanku. Znanstvena objašnjenja toga kako je Bog stvorio materiju i uredio je u beskrajnom čudu našeg univerzuma je dobrano iza mogućnosti ljudskoj znanosti ikada da shvati. Bog je stoga izrazio Svojih djela stvaranja jezikom kojeg jedino oni nalik-na-djecu mogu prihvatiti. Ista je istina i s moralnim dilemama kojih smo nabrojali na početku ovog dodatka. Ova knjiga je ocrtala biblijskog učenja o ovim temama. Naš um nije prirodno ponizan Božjoj riječi; mi ćemo imati poteškoća prihvatiti neke od ovih stvari načinom kojim ih Biblija izražava. Ali trebamo priznati da je problem naš, ne Božji. Nama obilato nedostaje samospoznaje potrebne za prihvaćanje da je naše razmišljanje u osnovi manljivo i neispravno. Moramo se složiti s činjenicom da smo strogo duševno umanjeni u poredbi s Bogom. Naš način razmišljanja nije tek stupanj niži od Božjeg; to je u osnovi različiti mislovni proces od Njegovog. Iz tog se razloga od nas traži da uzmemo Kristovu svijest, da učimo od Božje riječi da shvatimo Njegov način razmišljanja, i pokušamo ga učiniti našim vlastitim.
Loomult oleme me kõik elajad (Koguja 3:18-20). Me võiksime öelda: "Miks on inimene valitud suguluseks Jumalaga, aga mitte mingisugune elajas?" Täpset põhjust ei suuda me mõista, isegi kui meile seda öeldaks. Seesama on õiglane maailma loomise kohta. Selle teaduslik selgitus, kuidas Jumal lõi mateeria ja kujundas selle ümber meie maailmaruumi üllatavaks imeks, asub meie teaduse võimaluste piiri taga. Sellepärast kirjeldas Jumal oma maailma loomist selliste sõnadega, mis võib olla jõukohane ainult lastele. See sama kehtib ka moraalsete aspektide kohta, mis on ära näidatud selle LISA alguses. Antud raamatus on püütud võtta ette katse, avalikustada Piibli õpetus nendes küsimustes. Samal ajal võtab meie teadvus raskustega vastu Piibli mõningaid seisukohti, sellisel kujul, kui sellest on selles räägitud. Kuid me oleme sunnitud tunnistama, et need on meie probleemid, mitte Jumala omad. Suuremalt jaolt oleme meie ilma jäetud võimest tunnistada meie mõtlemine kaugeltki mitte ideaalseks ja kalduvaks teha vigu. Samal ajal peame me tunnistama, et võrreldes Jumalaga, ei ole meie mõtlemine kaugeltki mitte võrdväärne. Meie mõttekäik kujutab endast mitte ainult sammu tagasi, vaid jõuab täiesti teise suunda. Sel põhjusel palutakse meid, ehitada üles meie mõtlemine nii, nagu seda teeb Kristus; õppida Jumala Sõna kaudu mõistma Tema mõtte käiku ja püüda see muuta isiklikuks.
Önmagunkban véve hasonlóak vagyunk az állatokhoz (Préd.3:18-20). Feltehetjük a kérdést, 'Isten miért az embert választotta ki a vele való személyes kapcsolatra, s nem bármely másik állatot?' Ennek pontos okait nem lennénk képesek megérteni, még akkor sem, ha választ kapnánk erre. Ugyanez igaz a Teremtés könyvében (1Móz 1,2) feljegyzett Teremtéstörténettel kapcsolatban is. A tudományos magyarázat azt illetően, hogy Isten hogyan teremtette meg a különböző anyagokat és azokat miként szervezte világegyetemünk végső csodájába, túllépi azt a pontot, amelyre az emberi tudomány valaha is választ találhat. Isten ezért az Ő teremtő munkáját olyan módon fejezte ki számunkra, amelyet csak a gyermeki lelkületű emberek képesek elfogadni. Ugyanez igaz az olyan erkölcsi dilemmák esetében is, amelyeket függelékünk elején ismertettünk. Ez a könyv körvonalazta az ezekkel a témákkal kapcsolatos Bibliai tanításokat. A mi értelmünk természeténél fogva nem fogadja alázattal Isten igéit, nehézségeink fognak támadni ezen dolgok némelyikének elfogadását illetően azon a módon, ahogyan azt a Biblia elénk tárja. Azonban fel kell ismernünk, hogy ez a mi hibánk, s nem Istené. Hiányzik belőlünk a szükséges önvizsgálat, amely által elfogadhatnánk, hogy a mi gondolkodásmódunk alapjaiban véve hiányos és hibás. Ki kell egyeznünk azzal a ténnyel, hogy szellemünkben alsóbbrendűek vagyunk Istenhez képest. Gondolkodásmódunk nem csupán egy lépcsőfoknyival van lejjebb Isten gondolkodásmódjától, alapjaiban véve különbözik az Övétől. Ezért Isten azt kéri tőlünk, hogy öltsük magunkra Krisztust, tanulmányozzuk szavát, hogy megérthessük gondolkodásmódját, és megkíséreljük a magunkévá tenni azt (Ef 3:16-19).
Pagal prigimtį visi mes esame gyvuliai (Koh 3:18-20). Mes galėtume klausti: "Kodėl žmogus yra išrinktas bendravimui su Dievu, o ne koks nors kitas gyvūnas?". Tikslių to priežasčių nesugebėtume gerai suprasti, net jei mums būtų tai pasakyta. Tas pats tinka ir Pradžios knygoje pateiktam pasaulio sutvėrimo aprašymui. Nėra prasmės aiškinti, kaip Dievas sutvėrė materiją ir padarė iš jos begalinių nuostabų pilną visatą. Tai per daug sudėtinga, ir žmogiškasis mokslas niekada nesugebės iki galo to suprasti. Todėl Dievas sutvėrimo eigą išreiškė tokiais žodžiais, kuriuos priimti galima tik tapus panašiu į vaiką. Tas pats tinka ir moralinėms problemoms, kurias mes pateikėme šio priedo pradžioje. Šioje knygoje bendrai bruožais išdėstytas Biblijos mokymas apie tuos dalykus. Mūsų protas iš prigimties nėra nuolankus Dievo žodžiui; mums bus sunku priimti kai kuriuos dalykus taip, kaip jie yra išreikšti Biblijoje. Bet mes turime pripažinti, jog tai mūsų problema, o ne Dievo. Mūsų mąstysena nėra tik šiek tiek žemesnė už Dievo; ji iš esmės skiriasi nuo Dievo mąstymo. Dėl šios priežasties mums liepiama perimti Kristaus mąstymą, iš Biblijos mokytis suvokti Dievo mąstyseną, ir stengtis ją prisitaikyti sau.
Ние сите сме животни по природа (Проп.3:18-20). Можеме да речеме, 'Зошто е одбран човекот да има однос со Бога наместо некое друго животно?' Точните причини не ќе можеме да ги сфатиме, дури кога би ни и се кажале. Така е и со записот за создавањето во Битие. Научното објаснување за како Бог ја создал материјата и ја организирал во бескрајното чудо на универзумот е зад можноста на човечката наука некогаш да сфати. Затоа Бог ги изрази Своите дела на создавање во јазик кој само оние налик-на-деца можат да го прифатат. Така е со моралните дилеми кои ги наведовме во почетокот на овој додаток. Оваа книга го оцрта библиското учење во врска со тие теми. Нашиот ум не е природно понизен на Божјото Слово; и ќе имаме потешкотии да прифатиме некои од тие работи во начинот на кој Библијата ги изразува. Но треба да увидиме дека проблемот е наш, не Божји. Нам на големо ни недостига самоспознавањето потребно за да се прифати дека нашето размислување е во основа манливо и грешно. Треба да го увидиме фактот дека сме озбилно душевно оштетени во споредба со Бога. Нашиот начин на размислување не е само едно скалило подолу од оној на Бога; тоа е еден во основа различен мисловен процес од Неговиот. Затоа од нас се бара да го земеме умот Христов, да научиме од Божјото Слово да го сфатиме Неговиот начин на размислување, и се обидеме да го направиме наш сопствен.
  Misingi Ya Biblia Tumea...  
Kristo"akajifanya kuwa hana utukufu", Ukitamka unabii wa kusulubiwa kwake katika Isaya 53:12:"Alimwaga nafsi yake hata kufa", Yeye mwenyewe akatwaa namna (mwenendo) ya- wa mtumwa". Kwa msimamo wake wa kuwa kama mtumwa kwa wafuasi wake (Yn. 13:14), ulijionyesha kwa ukuu na kufa kwake msalabani (Math.20:28). Isaya 52:14 ulitabiri kuhusu mateso ya Kristo ya kwamba juu ya msalaba"uso wake ulikuwa umeharibiwa sana zaidi mtu yeyote, na umbo lake zaidi ya mwanadamu". Uendelevu huu wa kujinyenyekeza mwenyewe"hata mauti, naam mauti ya msalaba"ulikuwa ni jambo lingine lililotokea wakati wa maisha yake na kufa, sio wakati wa kuzaliwa kwake.
4) - Le Christ "ne se faisait aucune réputation", ou "se vidait lui-même" (R.V.), faisant allusion à la prophétie de sa crucifixion dans Ésaïe 53:12: "Il déversait son âme jusqu’à la mort". Il "prenait la forme (le comportement) d’un serviteur" lorsqu’il prenait l’attitude d’un serviteur envers ses disciples (Jean 13:14), et encore plus suprêmement lorsqu’il mourait sur la croix (Matthieu 20:28). Ésaïe 52:14 prédisait ceci, au sujet des souffrances du Christ sur la croix: "son visage était tellement déparé, plus que tout homme, et sa forme, plus que les fils des hommes". Cette humiliation progressive de lui-même "jusqu’à la mort, même en sa mort sur la croix" était quelque chose qui avait lieu toute sa vie et jusqu’en sa mort, mais non quelque chose qu’il possédait à sa naissance. On a vu que le contexte de ce passage a rapport à l’esprit de Jésus, dont l’humilité nous est présenté comme exemple à suivre. Ces versets doivent donc nous parler de la vie de Jésus sur la terre, portant notre nature, et de son humiliation, même s’il avait un esprit complètement conforme à celui de Dieu, afin de considérer nos besoins.
Christus "heeft zichzelf ontledigd (of: vernietigd)", verwijst naar de voorzegging van zijn kruisiging in Jesaja 53:12 : "omdat hij zijn leven heeft uitgegoten in de dood." Hij heeft "de gestalte (gezindheid) van een dienstknecht" als voorbeeld getoond aan zijn volgelingen (Johannes 13:14), in het bijzonder door zijn dood aan het kruis (Mattheus 20:28). Jesaja 52:14 heeft Christus’ lijden aan het kruis voorzegt: "zozeer misvormd, niet meer menselijk was zijn verschijning, en niet meer als die der mensenkinderen zijn gestalte". Hij heeft zichzelf steeds meer vernederd "tot de dood, ja tot de dood des kruises". Dit was niet een eenmalige gebeurtenis bij zijn geboorte, maar een proces dat zijn gehele leven door plaatsvond met als hoogtepunt zijn kruisdood. Wij hebben laten zien dat de context verband houdt met de gezindheid van Jezus, zijn zienswijze, zijn nederigheid die ons wordt voorgehouden als een voorbeeld om na te volgen. Deze verzen spreken dus van Jezus’ leven op aarde, in dezelfde menselijke natuur die wij hebben, en hoe hij zichzelf vernederde, terwijl hij een gezindheid had die geheel op God was afgestemd.
Christus "het homself ontledig", verwys na die voorspelling van sy kruisiging in Jesaja 53:12 : "omdat hy sy siel uitgestort het in die dood." Hy het "die gestalte (gesindheid) van 'n dienskneg" aangeneem deur die houding wat hy teenoor sy volgelinge openbaar het (Johannes 13:14), wat tot die hoogste demonstreer is deur sy dood aan die kruis (Mattheüs 20:28). Jesaja 52:14 het Christus se lyding aan die kruis voorspel: "so misvormd was sy voorkoms, geen mens meer nie, en sy gestalte was nie soos die van 'n mensekind nie". Hy het homself toenemend nederig gemaak, selfs tot die dood toe, en dit was 'n proses wat deur sy hele lewe plaasgevind het, nie net by sy geboorte nie. Ons het gewys dat die konteks van hierdie gedeelte verband hou met Christus se gesindheid, sy sienswyse, die nederigheid wat aan ons voorgehou word as 'n voorbeeld om te volg. Hierdie verse praat dus van Jesus se lewe op aarde, in dieselfde menslike natuur as ons, en hoe hy homself nederig gemaak het, ten spyte van 'n verstand wat algeheel ingestel was met die van God.
4. Krist "je ponizio sam sebe" ("nije za se učinio nikakvu slavu" -izv. tekst), ili "ispraznio se" (R.V.), aludirajući na proroštva o njegovu raspeću u Is.53:12: "izlio je svoju dušu u smrt" ("jer je dao svoju dušu na smrt" Daničić). "Uzevši obličje sluge" s njegovim držanjem nalik-sluge prema njegovim sljedbenicima (Iv.13:14), krajno dokazano njegovom smrću na križu (Mt.20:28). Is.52:14 je prorokovalo o Kristovim patnjama na križu "bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije". Ovo napredno ponizivanje sebe "do smrti, smrti na križu" je bilo nešto koje je nastalo za vrijeme njegova života i smrti, ne njegova rođenja. Mi smo pokazali da se kontekst ovoga pasusa tiče Isusova uma, čija je poniznost stavljena za primjer nama da oponašamo. Ovi stihovi moraju stoga govoriti o Isusovu životu na zemlji, u našoj ljudskoj prirodi, i kako je ponizio sebe, usprkos tome što je imao uma potpuno usklađenog s Bogom, uzevši u obzir naše potrebe.
4. To, že Kristus „sám sebe zmařil“ (doslova: „vyprázdnil sám sebe“) poukazuje na proroctví o jeho ukřižování v Iz 53,12: „Vydal sám sebe na smrt“. „Vzal na sebe podobu služebníka“ služebným postojem ke svým stoupencům (J 13,14) a vrchovatě to pak demonstroval svou smrtí na kříži (Mt 20,28). V Iz 52,14 je prorokováno o Kristově utrpení na kříži: „Jeho vzezření bylo tak znetvořené, že nebyl podoben člověku.“ Toto stupňující se ponižování až „ke smrti, a to smrti na kříži“ bylo něčím, co se vynořovalo během jeho života i umírání, nebylo však dáno už při jeho narození. Ukázali jsme kontext této pasáže ve vztahu k Ježíšově mysli, jejíž pokora je vyzdvižena jako příklad hodný následování. Tyto verše musí proto hovořit o Ježíšově životě na zemi v naší lidské přirozenosti a o tom, jak se kvůli nám pokořil, a to navzdory tomu, že jeho mysl byla zcela sladěna s tou Boží.
4. Kristus "alandas Ise end" (või nagu öeldakse parandatud Inglise Piibli Väljaandes T.R.V.J. "tegi End tühiseks"), mõeldes selle all ettekuulutust Oma ristisurmast Jesaja 53:12: "(Tema) tühjendas oma hinge surmani". Jeesus "võttis endale (eeskuju andmiseks) orja kuju", vastupidiselt isanda suhtumisele oma õpilase suhtes (Johannese 13:14), eriti demonstreerides seda oma surmaga ristil (Matteuse 20:28). Jesaja 52:14 salmis antakse ettekuulutus Kristuse kannatuste kohta ristil: "nõnda rikutud, ebainimlik oli Ta välimus, ja ta kuju ei olnud inimlaste taoline". See progresseeruv enese allutamine "surmale ja ristisurmale", oli millekski selliseks, mis toimus Tema elu ajal ja surma momendil, kuid mitte Tema sünni ajal. Me näitasime, et selle lõigu sisu käib Jeesuse mõttelaadi kohta maa peal, meie inimlikul kujul ja kuidas Ta tühjendas End, vaatamata sellele, et Tema mõttelaad oli täielikult kooskõlas Jumalaga, vastavalt meie vajadustele.
4. Krisztus "... megüresítette önmagát, szolgai formát vett fel ...", ez egy visszahivatkozás a kereszthaláláról szóló próféciára az Ézs.53:12-es versben: ".. önként ment a halálba ...". Jézus "... szolgai formát (viselkedést) vett fel ..." szolgához hasonló magatartása által, melyet követői felé tanusított (Jn.13:14), és amely a legteljesebben kereszthalálában nyilvánult meg (Mt.20:28). Az Ézs.52:14-es vers Krisztus szenvedéseivel kapcsolatban megjövendöli, hogy a kereszten "... annyira torz, nem emberi volt külseje, emberhez nem méltó volt alakja". Egyre nagyobb alázata egészen "... halálig, mégpedig a kereszthalálig" egy olyan folyamat volt, amely egész életén keresztül és halálakor is tartott, nem születésekor lett teljessé. Ennek a résznek a szövegösszefüggése alapján láthattuk, hogy mindezek a kijelentések Krisztus belső emberére vonatkoznak, az alázatra, melyet követendő példaként állított elénk. Tehát bizonyosan Jézus földi életéről beszélnek, amikor emberi természetünkben volt, és arról hogy mennyire megalázta önmagát, annak ellenére, hogy szeretete tökéletes összhangban volt Isten szeretetével, fontolta meg súlyos helyzetünket.
4. Kristus "apiplėšė pats save". Čia daroma užuomina į pranašystę apie jo nukryžiavimą Iz 53:12 : "Jis atidavė save mirčiai". Jis priėmė "tarno išvaizdą" elgdamasis su savo pasekėjais kaip tarnas (Jn 13:14), ir tas labiausiai išryškėjo jam mirštant ant kryžiaus (Mt 20:28). Iz 52:14 pranašaujama apie Kristaus kančias ir sakoma, kad ant kryžiaus "jo išvaizda buvo nežmoniškai sudarkyta, o jo pavidalas nebepanašus į žmogų". Vis didėjantis nusižeminimas, net "iki mirties, iki kryžiaus mirties" vystėsi jame visą gyvenimą ir taip pat jam mirštant, bet ne gimstant. Kaip išsiaiškinome, šių eiučių kontekstas turi ryšį su Jėzaus nusistatymu ir mintimis, kurių nuolankumas mums buvo ir yra sektinas pavyzdis. Todėl ir šiose eilutėse turi būti kalbama Jėzaus gyvenimą žemėje, su mūsų žmogiška prigimtim, ir aiškinama apie tai, kaip jis nusižemino, kad mums padėtų, nepaisydamas to, jog jo nusistatymas ir mintys buvo visiškai kaip Dievo.
4. Христос "не направи за себе ниедна слава", или "се предаде" (R.V.), и посочува на пророштвото за неговото распетие во Иса. 53:12: "душата Своја на смрт ја предаде". Тој "зеде обличје (држење) на слуга" со своето налик-на-слуга држење кон своите следбеници (Јв.13:14), врвно изложено со неговата смрт на крстот (Мт.20:28). Иса.52:14 пророкуваше за Христовите страдања на крстот "Толку ликот Негов беше обезличен повеќе, отколку на секој човек и видот (обликот) Негов- повеќе, отколку на синовите човечки". Ова напредно понижување себеси "до смрт, дури и смртта на крст" беше нешто што се појави за време на неговиот живот и смрт, не при неговото раѓање. Ние покажавме дека контекстот на овој пасус се однесува на свеста на Исус, понизноста која ни се нуди како пример за копирање. Овие стихови према тоа говорат за неговиот живот на земјава, во нашата човечка природа, и како се понизи, макар што имаше ум потполно во склад со Бога, ги зеде во обзир нашите потреби.
  Misingi Ya Biblia Appen...  
Kwa kawaida akili zetu hazinyenyekei katika neno la Mungu; tutakuwa na shida ya kufahamu na kukubali baadhi ya mambo katika njia ambayo Biblia inayaelezea. Lakini tunatakiwa kutambua ya kuwa tatizo ni letu, na sio Mungu.
Nous sommes tous de la même nature que les animaux (Ecclésiaste 3:18-20). On pourrait donc dire: "Pourquoi a Dieu choisi l’homme, plutôt que tout autre animal, pour entrer en relation avec Lui?" Même si Dieu nous en donnait la raison exacte, on ne pourrait même pas la comprendre. Il en est de même de la création qui nous est racontée dans le livre de la Genèse. L’explication scientifique de Sa création de la matière, et comment Il l’organisait en cette merveille infinie qu’est l’univers, est bien au-delà de notre capacité de comprendre. Par conséquent, Dieu nous a exprimé Ses actes de création dans un langage que seuls les humbles peuvent accepter. Il en est de même aussi des dilemmes moraux au sujet de la justice de Dieu. Dans toutes nos Études, nous avons essayé de montrer l’enseignement de la Bible concernant ces problèmes. On n’est pas naturellement humble envers la parole de Dieu; on a de la difficulté à accepter certaines choses à cause de la façon don’t elles sont exprimées. Mais on a besoin de reconnaître que le problème est le nôtre, et non celui de Dieu. Il nous faut accepter le fait que notre pensée est défectueuse et erronée, et extrêmement inférieure à celle de Dieu, et différente aussi. C’est pour cette raison qu’on nous dit de se revêtir de l’esprit du Christ et d’étudier la parole de Dieu afin de pouvoir comprendre Sa manière de penser, et de pouvoir en faire la nôtre.
Svi smo mi životinje po prirodi (Pro.3:18-20). Mi možemo reći, 'Zašto je čovjek izabran imati odnos s Bogom, umjesto ikoje druge životinje?' Točni razlozi nećemo moći razumjeti čak i kad nam bi se rekli. Isto je istina o zapisu stvaranja u Postanku. Znanstvena objašnjenja toga kako je Bog stvorio materiju i uredio je u beskrajnom čudu našeg univerzuma je dobrano iza mogućnosti ljudskoj znanosti ikada da shvati. Bog je stoga izrazio Svojih djela stvaranja jezikom kojeg jedino oni nalik-na-djecu mogu prihvatiti. Ista je istina i s moralnim dilemama kojih smo nabrojali na početku ovog dodatka. Ova knjiga je ocrtala biblijskog učenja o ovim temama. Naš um nije prirodno ponizan Božjoj riječi; mi ćemo imati poteškoća prihvatiti neke od ovih stvari načinom kojim ih Biblija izražava. Ali trebamo priznati da je problem naš, ne Božji. Nama obilato nedostaje samospoznaje potrebne za prihvaćanje da je naše razmišljanje u osnovi manljivo i neispravno. Moramo se složiti s činjenicom da smo strogo duševno umanjeni u poredbi s Bogom. Naš način razmišljanja nije tek stupanj niži od Božjeg; to je u osnovi različiti mislovni proces od Njegovog. Iz tog se razloga od nas traži da uzmemo Kristovu svijest, da učimo od Božje riječi da shvatimo Njegov način razmišljanja, i pokušamo ga učiniti našim vlastitim.
Loomult oleme me kõik elajad (Koguja 3:18-20). Me võiksime öelda: "Miks on inimene valitud suguluseks Jumalaga, aga mitte mingisugune elajas?" Täpset põhjust ei suuda me mõista, isegi kui meile seda öeldaks. Seesama on õiglane maailma loomise kohta. Selle teaduslik selgitus, kuidas Jumal lõi mateeria ja kujundas selle ümber meie maailmaruumi üllatavaks imeks, asub meie teaduse võimaluste piiri taga. Sellepärast kirjeldas Jumal oma maailma loomist selliste sõnadega, mis võib olla jõukohane ainult lastele. See sama kehtib ka moraalsete aspektide kohta, mis on ära näidatud selle LISA alguses. Antud raamatus on püütud võtta ette katse, avalikustada Piibli õpetus nendes küsimustes. Samal ajal võtab meie teadvus raskustega vastu Piibli mõningaid seisukohti, sellisel kujul, kui sellest on selles räägitud. Kuid me oleme sunnitud tunnistama, et need on meie probleemid, mitte Jumala omad. Suuremalt jaolt oleme meie ilma jäetud võimest tunnistada meie mõtlemine kaugeltki mitte ideaalseks ja kalduvaks teha vigu. Samal ajal peame me tunnistama, et võrreldes Jumalaga, ei ole meie mõtlemine kaugeltki mitte võrdväärne. Meie mõttekäik kujutab endast mitte ainult sammu tagasi, vaid jõuab täiesti teise suunda. Sel põhjusel palutakse meid, ehitada üles meie mõtlemine nii, nagu seda teeb Kristus; õppida Jumala Sõna kaudu mõistma Tema mõtte käiku ja püüda see muuta isiklikuks.
Önmagunkban véve hasonlóak vagyunk az állatokhoz (Préd.3:18-20). Feltehetjük a kérdést, 'Isten miért az embert választotta ki a vele való személyes kapcsolatra, s nem bármely másik állatot?' Ennek pontos okait nem lennénk képesek megérteni, még akkor sem, ha választ kapnánk erre. Ugyanez igaz a Teremtés könyvében (1Móz 1,2) feljegyzett Teremtéstörténettel kapcsolatban is. A tudományos magyarázat azt illetően, hogy Isten hogyan teremtette meg a különböző anyagokat és azokat miként szervezte világegyetemünk végső csodájába, túllépi azt a pontot, amelyre az emberi tudomány valaha is választ találhat. Isten ezért az Ő teremtő munkáját olyan módon fejezte ki számunkra, amelyet csak a gyermeki lelkületű emberek képesek elfogadni. Ugyanez igaz az olyan erkölcsi dilemmák esetében is, amelyeket függelékünk elején ismertettünk. Ez a könyv körvonalazta az ezekkel a témákkal kapcsolatos Bibliai tanításokat. A mi értelmünk természeténél fogva nem fogadja alázattal Isten igéit, nehézségeink fognak támadni ezen dolgok némelyikének elfogadását illetően azon a módon, ahogyan azt a Biblia elénk tárja. Azonban fel kell ismernünk, hogy ez a mi hibánk, s nem Istené. Hiányzik belőlünk a szükséges önvizsgálat, amely által elfogadhatnánk, hogy a mi gondolkodásmódunk alapjaiban véve hiányos és hibás. Ki kell egyeznünk azzal a ténnyel, hogy szellemünkben alsóbbrendűek vagyunk Istenhez képest. Gondolkodásmódunk nem csupán egy lépcsőfoknyival van lejjebb Isten gondolkodásmódjától, alapjaiban véve különbözik az Övétől. Ezért Isten azt kéri tőlünk, hogy öltsük magunkra Krisztust, tanulmányozzuk szavát, hogy megérthessük gondolkodásmódját, és megkíséreljük a magunkévá tenni azt (Ef 3:16-19).
Pagal prigimtį visi mes esame gyvuliai (Koh 3:18-20). Mes galėtume klausti: "Kodėl žmogus yra išrinktas bendravimui su Dievu, o ne koks nors kitas gyvūnas?". Tikslių to priežasčių nesugebėtume gerai suprasti, net jei mums būtų tai pasakyta. Tas pats tinka ir Pradžios knygoje pateiktam pasaulio sutvėrimo aprašymui. Nėra prasmės aiškinti, kaip Dievas sutvėrė materiją ir padarė iš jos begalinių nuostabų pilną visatą. Tai per daug sudėtinga, ir žmogiškasis mokslas niekada nesugebės iki galo to suprasti. Todėl Dievas sutvėrimo eigą išreiškė tokiais žodžiais, kuriuos priimti galima tik tapus panašiu į vaiką. Tas pats tinka ir moralinėms problemoms, kurias mes pateikėme šio priedo pradžioje. Šioje knygoje bendrai bruožais išdėstytas Biblijos mokymas apie tuos dalykus. Mūsų protas iš prigimties nėra nuolankus Dievo žodžiui; mums bus sunku priimti kai kuriuos dalykus taip, kaip jie yra išreikšti Biblijoje. Bet mes turime pripažinti, jog tai mūsų problema, o ne Dievo. Mūsų mąstysena nėra tik šiek tiek žemesnė už Dievo; ji iš esmės skiriasi nuo Dievo mąstymo. Dėl šios priežasties mums liepiama perimti Kristaus mąstymą, iš Biblijos mokytis suvokti Dievo mąstyseną, ir stengtis ją prisitaikyti sau.
Ние сите сме животни по природа (Проп.3:18-20). Можеме да речеме, 'Зошто е одбран човекот да има однос со Бога наместо некое друго животно?' Точните причини не ќе можеме да ги сфатиме, дури кога би ни и се кажале. Така е и со записот за создавањето во Битие. Научното објаснување за како Бог ја создал материјата и ја организирал во бескрајното чудо на универзумот е зад можноста на човечката наука некогаш да сфати. Затоа Бог ги изрази Своите дела на создавање во јазик кој само оние налик-на-деца можат да го прифатат. Така е со моралните дилеми кои ги наведовме во почетокот на овој додаток. Оваа книга го оцрта библиското учење во врска со тие теми. Нашиот ум не е природно понизен на Божјото Слово; и ќе имаме потешкотии да прифатиме некои од тие работи во начинот на кој Библијата ги изразува. Но треба да увидиме дека проблемот е наш, не Божји. Нам на големо ни недостига самоспознавањето потребно за да се прифати дека нашето размислување е во основа манливо и грешно. Треба да го увидиме фактот дека сме озбилно душевно оштетени во споредба со Бога. Нашиот начин на размислување не е само едно скалило подолу од оној на Бога; тоа е еден во основа различен мисловен процес од Неговиот. Затоа од нас се бара да го земеме умот Христов, да научиме од Божјото Слово да го сфатиме Неговиот начин на размислување, и се обидеме да го направиме наш сопствен.
  Misingi Ya Biblia Appen...  
Uvamizi huu mkubwa kwa Israeli unaweza kutokea muda wote sasa, zana za vita zinaongezeka kwa kasi na matendo ya kisiasa. Sio dhana njema kuwaza kuwa tutangojea hadi uvamizi ndipo tuitikie Injili, tukikumbuka maneno ya Paulo: "wasemapo kuna amani na salama, ndipo uharibifu uwajiapo kwa ghafla…." (1 Thes 5:1-3).
Cette grande invasion de l’Israël pourrait se développer en peu de temps vue la rapidité de faire la guerre et de prendre des mesures économiques de nos jours. De plus, il serait peu sage d’attendre à l’invasion pour répondre à l’invitation de l’Évangile en vue des paroles suivantes de l’apôtre Paul: "lorsqu’ils diront: Paix et sécurité, alors, la destruction soudaine arrive sur eux..." (1 Thessaloniens 5:1-3). Personne ne sait quand exactement le Christ reviendra; mais la prophétie nous dit que le Christ et les saints vont rencontrer cette envahisseur du nord, se tenant sur le mont des Oliviers. C’est de cette montagne que le Christ montait au Ciel, et c’est à cette montagne qu’il retournera. "Ce même Jésus, qui vous est enlevé pour monter au Ciel, viendra ainsi de la même façon que vous l’avez vu aller au Ciel", disaient les Anges aux disciples alors qu’ils se tenaient-là sur le mont des Oliviers, regardant le Seigneur monter au Ciel (Actes 1:9-12).
Velika najezda Izraelu može nastati u bilo kom trenutku sada, s danom rastećom brzinom ratnog stanja i političke akcije. Nije dobro razmišljanje da čekamo do najezde odazvati se evanđelju, imajući na umu Pavlove riječi: "Dok još budu govorili: Mir i sigurnost, zadesit će ih iznenadna propast" (1Sol.5:1-3). Nikada nećemo biti u stanje da točno označimo vrijeme kada će se Krist vratiti; jedino znamo da je povezano s najezdom Izraela sa sjevera, i da će ove najezde čini se biti uskoro. Možda će biti i drugih najezda Izraelu prije one o koju govore proroštva kojih smo razmatrali; ipak učenici Biblije će nastaviti da pažljivo motre stanje Izraela. Mi znamo da će konačno Bog intervenirati s Kristovim nogama da stoje na brdu Maslinskog. Od ovog istog brda Krist je uzašao na nebo, i na njemu će se on vratiti. "Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo", anđeli su rekli učenicima kako su stajali na brdu, zablenuti u svoga Gospodina koji se uznosio (Djela 1:9-12).
Ez a nagyméretű invázió Izráel ellen bármely pillanatban megtörténhet napjainkban, a felfokozott gyorsaságú hadviselés és politikai ténykedések adott helyzeténél fogva. Nem bölcs úgy gondolkoznunk, hogy majd megvárjuk ezt az inváziót, és akkor majd válaszolunk az evangélium hívására, véssük szivünkbe Pál szavait: "Amikor azt mondják: Békesség és biztonság, akkor tör rájuk hirtelen a végső romlás ..." (1Thessz.5:3). Soha nem leszünk képesek Krisztus második eljövetelének hajszálpontos meghatározására, csupán annyit tudunk, hogy ez egy északról támadó Izráel elleni invázióval van összefüggésbe hozva, és hogy erről az invázióról úgy tünik, hogy hamarosan be fog következni. Lehetséges, hogy történni fognak más Izráel elleni inváziók is azt megelőzően, amelyről a jövendölés beszél, és amelyet mi is fontolóra vettünk. Bibliatanulmányozásunkkal egyidejűleg figyeljük Izráel történelmét is. Tudjuk, hogy végül Isten közbe fog lépni azáltal, hogy Krisztus megveti lábait az Olajfák hegyén. Ez ugyanaz a hegy, amelyről Krisztus a mennybement, és ugyanide fog visszatérni is. "... Ez a Jézus, aki felvitetett tőletek a mennybe, úgy jön el, ahogyan láttátok őt felmenni a mennybe’" (ApCsel.1:11), mondották az angyalok a tanítványoknak, amint ott álltak azon a hegyen, szemlélvén Uruk mennybemenetelét (ApCsel 1:9-12).
Dabar šis didžiulis įsiveržimas į Izraelį gali įvykti bet kuriuo metu. Turint omenyje augantį karinių ir politinių veiksmų greitį, visiškai įmanoma, jog jums skaitant šiuos žodžius arabų raketos skrieja oru link Izraelio. Nereikia galvoti, kad mes galime laukti iki įsiveržimo ir tik tada atsiliepti į Evangelijos kvietimą. Mes niekada negalėsime visiškai tiksliai nustatyti, kada Kristus sugrįš; mes tik žinome, kad tai yra susiję su įsiveržimu į Izraelį, ir kad tas įsiveržimas ko gero gali įvykti gana greitai. Gali būti, jog prieš Izraelio užpuolimą, minimą mūsų išnagrinėtose pranašystėse, bus ir kiti; taigi tie, kas studijuoja Bibliją, turi nuolat stebėti Izraelio padėtį. Mes žinome, kad galų gale Dievas įsikiš atsistodamas ant Alyvų kalno. Būtent nuo šito kalno Kristus užžengė į Dangų, ir ant jo vėl sugrįš. "Tasai Jėzus, paimtas nuo jūsų į dangų, sugrįš taip pat, kaip esate jį matę žengiant į dangų" (Apd 1:9-12). Šitaip angelai kalbėjo mokiniams, kuomet šie stovėdami ant to kalno žiūrėjo į žengiantį dangun Viešpatį.
Оваа голема инвазија на Израел може да настане во секој момент сега, по дадената брзина која е во пораст на војувања и политички напади. Не е добро размислувањето да чекаме до инвазијата за одзив на евангелието, имајќи ги на ум зборовите на Павле: "кога ќе речат: Мир и безопасност!, тогаш ненадејно ќе ги стигне погибел" (1Сол.5:1-3). Ние никогаш не ќе можеме точно да одредиме кога Христос ќе се врати; ние само знаеме дека тоа е поврзано со една инвазија на Израел од север, и дека таа инвазија има изгледи да настане скоро. Можеби ќе има и други инвазии на Израел пред онаа за која се говори во пророштвата кои ги зедовме во обзир; сепак учениците на Библијата ќе продолжат со внимателното следење на положбата на Израел. Ние знаеме дека Бог конечно ќе се вмеша и дека нозете на Христа ќе стојат на елеонската гора. Од таа гора беше Христовото вознесение на небо, и на неа тој ќе се врати. "Овој Исус, Кој од вас се вознесе на небото, ќе дојде пак по истиот начин, како што Го видовте да оди на небото", ангелите им рекоа на учениците додека стоеја на таа гора, и заминаа по својот Господ кој се вознесуваше (Дела 1:9-12).
  Misingi Ya Biblia Tumea...  
. Basi, kuanguka toka mbinguni kuja duniani kukieleweka kwa maneno ya mfano sio kwa maneno yenyewe hasa, kuwa maana ya kuanguka toka kwenye mamalaka (kama ushahidi wa Isa. 14: 12; Yer. 51: 53; Omb. 2:1;Math 11: 23), unavyosema, zaidi mno maana inaweza kufanywa ka yote haya.
4. Après ce drame d’Apocalypse 12:7-9, le verset 10 nous mentionne que quelqu’un disait "à voix haute dans le ciel: Salut et force sont maintenant arrivés, de même que le royaume de notre Dieu, et la puissance de Son Christ; car l’accusateur de nos frères est abattu, qui les accusait devant notre Dieu jour et nuit". Si les versets 7 à 9 avaient lieu au commencement du monde avant Adam et Ève, comment pourrait-on dire alors que, après la chute de satan, arrivait le salut et le royaume de Dieu? Après le péché d’Adam, l’humanité commençait sa triste histoire d’esclavage au péché et à la défaite - une situation qu’on peu difficilement appelée le "salut" et le royaume de Dieu. Il y a réjouissance du fait que le diable - l’accusateur - ait été chassé et envoyé choir sur la terre. Pourquoi devrait-il y avoir réjouissance si sa venue sur la terre marquait le début du péché et du désastre pour l’homme? Si une tombée du ciel à la terre est interprétée au figuré plutôt qu’au littéral, c’est-à-dire comme représentant une perte d’autorité (comme Ésaïe 14:12; Jérémie 51:53; Lamentations 2:1; Matthieu 11:23), alors tout cela aurait beaucoup plus de sens. Si tout cela arrivait avant Adam, ou au moins avant sa chute, comment le diable aurait-il pu accuser "nos frères" qui n’existaient même pas alors?
Nu is verschenen het heil en de kracht en het koningschap van onze God, en de macht van zijn Gezalfde; want de aanklager van onze broeders, die hen dag en nacht aanklaagde voor onze God, die is nedergeworpen.” Als versen 7-9 aan het begin van de wereld plaats gehad hebben, voor de tijd van Adam en Eva, hoe kan het gezegd worden dat het heil en het koninkrijk van God na de val van Satan gekomen zijn? Na Adams zonde is de mensheid zijn treurige geschiedenis van zonde en mislukking begonnen - een toestand die allesbehalve als “ het heil en het koningschap” beschreven kan worden. Er is vreugde dat de duivel - de aanklager - neergeworpen op aarde is. Waarom zou er blijdschap zijn als zijn komst op aarde toen het begin van zonde en rampspoed voor de mens zou zijn? Als een val van de hemel naar aarde echter figuurlijk, in plaats van letterlijk, verstaan wordt, in de zin van een afname van gezag (zoals Jesaja 14:12; Jeremia 51:53; Klaagliedieren 2:1; Mattheus 11:23), kan vele meer zin van dit gedeelte gemaakt worden. Als al deze dingen voor de tijd van Adam of tenminste voor de zondeval gebeurd zijn, hoe had de duivel “onze broeders” kunnen beschuldigen, aangezien zij toen nog niet bestonden?
4. Nakon drame vs.7-9, v.10 veli da bi "glas na nebu silan: Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim". Ako vs.7-9 nastaje na početku svijeta, prije vremena Adama i Eve, kako bi se moglo reći da je nakon pada sotone došlo spasenje i kraljevstvo Božje? Nakon Adamova grijeha, čovječanstvo je počelo svoju tužnu povijest robovanja grijehu i neuspjehu - stanje koje se teško može opisati kao "spasenje" i kraljevstvo Božje. Ima veselja da je đavo - tužitelj - zbačen dolje na zemlju. Zbog čega bi bilo veselja ako je njegov dolazak na zemlji bio početak grijeha i nesreće za čovjeka? Ako se pad s neba na zemlju shvati figurativno umjesto doslovno, da predstavlja pad s autoriteta (kao u Is.14:12; Jer.51:53; Plač 2:1; Mt.11:23), mnogo više smisla može dati sve ovo. Ako se sve ovo dogodilo prije Adamova vremena, ili bar prije pada čovjeka, kako je đavo mogao optuživati "braću našu", budući da ona nisu onda postojala?
4. A 7-9.-es versek dramatikus leírása után a 10. versben rögtön ezt olvassuk: "Hallottam, hogy egy hatalmas hang megszólal a mennyben: ‘Most lett a mi Istenünké az üdvösség, az erő és a Királyság, a hatalom pedig az ő Krisztusáé, mert levettetett testvéreink vádlója, aki ami Istenünk színe előtt éjjel és nappal vádolta őket’". Amennyiben a 7-9. versek leírása a világ kezdetén történt, Ádám és Éva ideje előtt, akkor hogyan lehet azt mondani, hogy sátán bukása után lett meg az üdvösség, és az Isten Országa? Ádám bűne után az emberiség megkezdte szomorú történelmét, a romlás és bűn szolgaságát, "üdvösségnek", vagy Isten Országának nehezen nevezhető állapotát. Öröm van abban, hogy az ördög - a vádló - levettetett a földre. Hogyan lehetne öröm földre jövetele, amennyiben az a bűn és csapások kezdete az emberek számára? A mennyből földre való levettetés jelképes értelmezése, mint amely a hatalomtól való elesést szimbólizálja (pl. Ézs.14:12; Jer.51:53; Jer.sir.2:1; Mt.21:23), sokkal több értelmet kölcsönözhet mindennek. Ha mindez Ádám előtt történt, vagy legalábbis az ember bűnbeesése előtt, akkor hogyan tudta volna az ördög vádolni "testvéreinket", hiszen ők még akkor nem is léteztek?
4. Po dramatiškų įvykių, aprašytų 7-9 eilutėse, 10 eilutėje sakoma: "Aš girdėjau danguje galingą balsą, sakantį: 'Dabar atėjo mūsų Dievo išganymas, galybė, karalystė ir jo Mesijo valdžia, nes išmestas mūsų brolių kaltintojas, skundęs juos mūsų Dievui dieną ir naktį'". Jeigu tai, kas aprašoma 7-9 eilutėse, įvyko pasaulio pradžioje, prieš Adomo ir Ievos laikus, kaip galima teigti, jog po šėtono nuopuolio atėjo išganymas ir Dievo karalystė? Po Adomo nuodėmės žmonija pradėjo savo liūdną istoriją vergaudama nuodėmei ir nesėkmėms - o tokią būklę vargu ar galima pavadinti "išganymu" ar Dievo karalyste. Dėl velnio - kaltintojo - numetimo į žemę džiūgaujama. Kodėl turėtų būti džiūgaujama, jei ateidamas į žemę jis atnešė žmonėms nuodėmes ir negandas? Kritimą iš dangaus į žemę supratus ne tiesiogine prasme, bet simboliškai, kaip valdžios praradimą (kaip Iz 14:12; Jer 51:53; Rd 2:1; Mt 11:23), visa tai įgauna daug daugiau prasmės. Jei viskas atsitiko dar prieš Adomo laikus, ar bent jau prieš žmogaus nuopuolį, tai kaip velnias galėjo būti "mūsų brolių kaltintojas"? Juk jie tada neegzistavo.
4. После драмата од vs.7-9, v.10 вели дека имало "висок глас на небото да зборува: Сега настана спасението и силата и царството на нашиот Бог и власта на Неговиот Христос, бидејќи е симнат клеветникот на браќата наши, кој ги клеветеше пред нашиот Бог дење и ноќе". Ако vs.7-9 настанале во почетокот на светот, пред времето на Адам и Ева, како би можело да се рече дека после падот на сатаната дошло спасението и царството Божјо? После гревот на Адама, човечкиот род ја почна својата тажна историја на робување на гревот и неуспех, една состојба која тешко може да се опише како "спасение" и царство Божјо. Има радување дека ѓаволот- обвинителот- е исфрлен долу на земјата. Зошто би имало радување ако неговото доаѓање на земјата, беше почеток на грев и несреќа за човекот? Ако падот од небото на земјата е сфатен сликовито наместо дословно, како претстава на пад од авторитет (како Иса.14:12; Јер.51:53; Плач 2:1; Мт.11:23), многу повеќе смисла прави сето тоа. Ако се ова се случило пред времето на Адам, или во најмала рака пред падот на човекот, како можел ѓаволот да ги обвинува "нашите браќа", кои тогаш не постоеле?
Arrow 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Arrow