yugoslav army – -Translation – Keybot Dictionary

Spacer TTN Translation Network TTN TTN Login Deutsch Français Spacer Help
Source Languages Target Languages
Keybot 4 Results  ec.jeita.or.jp
  Interview: Hubert Liebh...  
He took us to the river Neretva. At the other side, there was the Yugoslav Army, having the weapons of an army at its disposition. While we were standing there, a rocket flew towards Capljina… We could only count the number of times they shot towards us.
Kad smo tog travnja 1992. došli ovamo, susreli smo Dragana Kozinu, koji je bio odgovoran za obranu Međugorja. Pokazao nam je oružje koje je imao na raspolaganju za obranu: 2 MG 42 iz Drugog svjetskog rata, oko 12 karabina, 7 lovačkih pušaka i nekih 7 ručnih granata. Čovjek ne bi vjerovao da ne vidi svojim očima! Odveo nas je na Neretvu. S druge strane je bila Jugoslavenska Armija sa svim oružjem kojim raspolaže jedna vojska. Dok smo tamo stajali, prema Čapljini je letjela raketa… Samo smo mogli brojati koliko puta se prema nama pucalo. Nismo se mogli ničim braniti.
  Interview: Hubert Liebh...  
The Yugoslav Army had shown that they wait for people to come together to shoot on them… Then, I had learned that we should not have a blind confidence in the situation when the reason obliges something else!
Marisa Baldisari, Axel Weidinger i ja smo shvatili: usred Europe je rat. David bespomoćno stoji pred Golijatom. Mi imamo najjače moguće oružje: imamo krunicu. Kako sada dobro usmjeriti to oružje da bi imao najbolji mogući učinak? To je bio početak, tu je nastala ideja: moramo učiniti nešto s krunicom, i to ovdje, na licu mjesta, hodajući. Iz svih smo razgovora iščitavali koliko je narod razočaran: s prvim pucnjem pobjegli su svi turisti, a svjetski političari ili nisu reagirali, ili su čak podržavali Srbe! Ljudi su bili zdvojni: kako je moguće da se pred očima svijeta tako nešto dopušta? Nitko ne intervenira, svi bježe… Zato smo rekli da se to ovdje mora događati. Puno smo razgovarali, telefonirali, posebno sa Fra Leonardom Orečom koji je tada bio u Tučepima s obiteljima: rekli smo mu da želimo pokrenuti jednu Hodnju mira. Naš problem bio je: da li je to razborito? Možemo li za tako nešto odgovarati u situaciji kad je Međugorje na domaku srpske artiljerije? Jugoslavenska je armija, naime, pokazala da čeka da se ljudi okupe, pa da se na njih puca… Tada sam bio naučio da ne valja imati slijepo povjerenje u Boga u situacijama kad razum nalaže nešto drugo! Nakon brojnih razgovora dogovorili smo se slijedeće: hodat ćemo, moleći krunicu, prema Međugorju. U početku nismo mislili na to da bi to mogla biti Euharistijska procesija, to je došlo kasnije.
  Echo of Mary Queen of P...  
The Gospa praised the Slovenes who were among the first to accept Her messages. Slovenia proclaimed independence on the day of the 10th anniversary (25.6.91) and for 10 days was invaded by the Yugoslav army.
Verteilung - *Schweiz: Otto Müller, Sonneggstr. 3 - CH 9113 Degersheim - Postkonto: 90 - 4768 - 0 *Österreich: Heindler Margarete, Reindlgutstr. 5, A - 4400 Steyr. Überweisung: Postscheckkonto: 93.001.968 *Deutschland: Medjugorje Comitee, F. Castagnetti, Ostpreussenweg, 4, D- 33104 Paderborn. Überweis.: K/K 85738 Sparkasse Paderborn (BLZ 47250101)
  The Medjugorje Area - M...  
The E.E.C. kept on condemning the warring sides, hoping to wash its hands and save Yugoslavia as a multinational state, which could be used to further their own aims. James Baker, the Prime Minister of the Bush administration, even permitted the Yugoslav army to attack Slovenia.
Au cours de la Deuxième guerre mondiale, les Croates connaissent d'énormes pertes. A la fin de la guerre, quand la fin est déjà officiellement annoncée, près de 300 000 civils et soldats meurent à Bleiburg au cours de la marche connue sous le nom du "Chemin de croix de Bleiburg": les Alliés avaient promis, selon l'accord signé, d'offrir un asile aux Croates et aux autres nationalités qui fuyaient devant les communistes. Mais, les Alliés, selon l'ordre du maréchal Harold Alexander, livrent l'armée et les civils aux communistes-partisans. Une foule immense est morte à Bleiburg même, alors que les autres formaient un cortège de 60 km qui avait pour destination la Yougoslavie et ses camps. C'était le début du Golgotha du peuple Croate et le "Chemin de croix" qui s'étendait du point le plus au nord jusqu'au point le plus au sud de cet état multinational - la Yougoslavie. Les partisans assassinaient les Croates en marche, sans jugement, sans établir une possible responsabilité, arbitrairement. Les Croates d'Herzégovine étaient leur cible particulière.
Während des 2. Weltkrieges verloren viele Kroaten ihr Leben. Am Ende des Krieges, nach dem offiziellen Waffenstillstand, wurden fast 300.000 Zivilisten und Soldaten in Bleiburg getötet, ein Ereignis, das oft als der „Kreuzweg“ des kroatischen Volkes bezeichnet wird. Nach der Kapitulation wurden von den Alliierten Verträge abgeschlossen um Kroaten und anderen Volksgruppen, die dem kommunistischen Regime entgehen wollten, Schutz zu bieten. Aber dennoch haben die Alliierten in der Zwischenzeit dem Feldmarschall Harold Alexander den Befehl gegeben, alle Flüchtlinge den militärischen und zivilen kommunistischen Partisanen-Organisationen auszuliefern. Allein in Bleiburg verloren dadurch die meisten von ihnen das Leben, während die Überlebenden einen 60 km langen Zug bildeten und in Konzentrationslagern des kommunistischen Jugoslawien ihr Ende fanden. Das war der Anfang vom „Kreuzweg“ des kroatischen Volkes, sein „Kreuzweg“ der sich vom äußersten Norden bis zum äußersten Süden des neuen Vielvölkerstaates Jugoslawien erstreckte. Die Partisanen töteten die Kroaten unterwegs ohne Gerichtsurteil und ohne zu wissen, ob sich jemand schuldig gemacht hatte oder nicht, alles war ihrer Willkür überlassen. So wurden besonders die Kroaten der Herzegowina behandelt.
Komunistička diktatura propada 1990. godine, kada se hrvatski narod plebiscitarno odlučio na nezavisnost i odcjepljenje od umjetne jugoslavenske tvorevine. To, dakako, nije pogodovalo velikosrpskoj ideji, pa Jugoslavenska vojska, sačinjena uglavnom od Srba, vojno napada Sloveniju (25. lipnja 1991. na 10. obljetnicu Gospina ukazanja), Hrvatsku, a potom Bosnu i Hercegovinu, želeći ugušiti njihovu nezavisnost. Nekoliko stotina tisuća ljudi izgubilo je život tijekom ovoga krvavog rata. To krvoproliće svijet je mogao zaustaviti. No, zbog svojih osobnih interesa to nije učinio. EEZ samo je osuđivala zaraćene strane nadajući se time oprati ruke i spasiti Jugoslaviju kao državu sačinjenu od više naroda koja bi im poslužila u njihove osobne svrhe. Prvi ministar Bushove vlade James Baker je čak i dopustio Jugoslavenskoj vojsci napasti Sloveniju.
W czasie II wojny światowej naród chorwacki poniósł wiele ofiar. Pod koniec wojny, kiedy zakończenie wojny zostało już oficjalnie potwierdzone około 300 000 cywilów i żołnierzy straciło życie w Bleiburgu i na "Drodze Krzyżowej" narodu chorwackiego. Po kapitulacji sojusznicy podpisali umowy zobowiązujące ich do utworzenia azylu dla Chorwatów i innych narodowości uciekających przed komunistami. Sojusznicy jednakże zgodnie z rozkazem marszałka Harolda Alexandra wojsko i cywilów przekazują w ręce komunistów - partyzantów. Już w Bleiburgu życie straciło wielu ludzi, a pozostałych uformowano w kolumnę długości 60 km celem powrotu do komunistycznej Jugosławii, do obozów koncentracyjnych. Tu miała swój początek Golgota narodu chorwackiego i tzw. "Droga Krzyżowa", która prowadziła od najbardziej wysuniętego na północ do najbardziej wysuniętego na południe punktu nowopowstałego wielonarodowościowego państwa Jugosłowiańskiego. Partyzanci zabijali ludzi podczas marszu, bez sądu, bez potwierdzenia domniemanej winy, wszystko wedle własnych przypuszczeń. Szczególnie prześladowano Chorwatów z Hercegowiny.